Nakon duže vožnje stižemo u mjesto Lobor, gdje počinje naša planinska staza. Dočekala nas je sitna kišica, koja nam je ulijevala nadu da neće dugo potrajati. Gledamo Ivanščicu kako joj vrhove pritišću sivi i tmurni oblaci. Očekujemo sunce no ono se ne pojavljuje.U času smo došli do šume i uglavnom se krećemo šumskom cestom. Ima kračih i blažih uspona, staza nije zahtjevna, ali je dugačka. S ceste krećemo na šumsku stazu i oštrim usponom se penjemo do gradine Oštrc od kuda se pružaju lijepi vidici na Ivanščicu i Zagorje kada je lijepo vrijeme.
Vraćamo se na šumsku cestu i nastavljamo dalje prema Pasarićevoj kući, koja je naš cilj. Kiša nas sve više prati, čuje se smijeh i poneko brundanje među planinarima. Dolazimo na veliko raskrižje, nema markacije, gledamo na koju stranu treba krenuti. Idemo desno i nestajemo u magli. Nahodali smo se dok smo došli do markacije i konačno smo šumsku cestu zamjenili šumskom stazom. Dobro je, sve smo bliže cilju. Konačno se kroz kišu i maglu pojavljuje Pasarićeva kuća. Unutra vatra u kaminu, skidamo mokru odjeću, bacamo na kamin, grijemo se, jedemo, odmaramo i veselo čavrljamo nadajući se da će kiša prestati. No kiša ne prestaje i nakon odmora odlučujemo da se spustimo najlakšom i najkraćom mogućom stazom koju nam je preporučio domar.
Oblaci su sve gušći i kiša sve jače pada, a magla svuda oko nas. U proljeće željni sunca i prirodne ljepote, doživjeli smo pravi jesenski ugođaj. Sve je to normalno za nas planinare. Važno je da ne sjevaju munje i ne pucaju gromovi, da nema oluje, jer kad priroda poludi, onda tek vidimo kako smo mali i nemoćni. Svi smo u početku oštro krenuli prema dolje kao na krilima. Hrana i piće dali su nam novu snagu.
Posebno smo se obradovali kad smo ugledali naš minibus. Cijelim putem do Siska pratila nas je kiša i nebesko sivilo. Takav kišni dan od jutra do navečer nismo očekivali, ali i to se mora doživjeti.
Ivanka Marić
