Sjeverni Velebit (24 i 25.10.2015.)

"Idemo s Đinom do Rossijeve?"

"Idemo."

"A da ipak idemo ono naše?"

"Pa ja bi".

"Idemo onda."

Image05

(Tihana, Edita i Tila – Damir J. se odnekud pojavio nakon svih i pridružio nam se.)


Odredili smo si turu Veliki Zavižan, Balinovac, Velika Kosa, dom.

Savršen dan!! Kristalno plavo nebo, toplo žuto sunce, predivni mirisi, čarobne boje jeseni, puno puno puno smijeha od početka do kraja ture, doslovno (mislim da je ovome kumovalo miješanje dvaju višnjevaca 🙂 ). Na vrhu Balinovca Edita je rekla da će ona upalu mišića dobiti od smijeha, ne od hodanja (razlog poznat članovima ture, hehe).

Nikad se ne trudim objasniti  ljudima koji mi kažu “pa zašto se mučiš po tim brdima kad se može autom…”. Taj osjećaj je neobjašnjiv. Jedva čekam novi izlet. Do tada uživajte u našim slikama i budite mi dobri zdravi i veseli 🙂

Tila

 

Berači šipka zarobljeni u moru šuštavila jesenske šume. Arheolozi u potrazi za svetim gralom Banije. Ornitolozi koji u jednoj bari preko puta Interšpara razotkrivaju razbujali život ugroženih vrsta. Visokogorci nošeni stijenom do moćnih vrhunaca gdje je rijetka noga stala. Sutoni na Velebitu, kad tišina govori više od tisuću riječi. Proživljeni trenutci koji utkani u monotoniju svakodnevnice daju snagu za jedan bolji život, daju snagu da u ljudima vidimo baš ono što je u njima najbolje. Ima nas posvuda, naše pleme širi se sve više. Lako nas je prepoznati. Kad prolazimo Starim mostom zastanemo i pozdravimo Kupu. U kišne dane gacamo po lokvama, ispod kišobrana nasmijani. Učimo od planine o moćima bivanja u trenutku. O tananoj liniji između života zarobljenog u prošlosti i strahu od budućnosti, ili života ovdje i sad, u trenutcima iz kojih crpimo snagu biti najbolje verzije samih sebe. Planina nas uči da slavimo život, da taj isti život koji nas pokreće prepoznamo svuda oko nas. Svakog novog jutra oslikamo dan vlastitim odabirima. Naši izbori određuju naš put. Pjesničke smo duše. Samo je jedna dilema: da li su svi planinari pjesnici ili su svi pjesnici planinari? No odgovor i nije bitan, jer u svakom slučaju naš je odabir živjeti poeziju. Ono što Đelo Hadžiselimović odabire, to mi živimo u zbilji. Otvorenog srca. I vrata širom otvorenih svima koji nam se žele pridružiti.

Edita

 

 

Facebook
Twitter
WhatsApp
LinkedIn
Email