Penjanje na Paklenici (16.6.2018.)

Dok prvog dana s Irenom uživam u iskušavanju na pojedinim kratkim smjerovima, Matija i Marko savladavaju svoj prvi ozbiljni dužinac, tvz. Nosorog. Sljedećeg dana istražujemo još poneki dugi smjer te ih upisujemo u plan za narednu posjetu.

Iako sam se vratila kući s oba potpuno plava koljena, jer valjda ne znam penjati drugačije nego koljenima, vrijedilo je.

Dijeljenje stijena i planinarsko-penjačkih priča, spavanje uz more u šatoru i kupanje poslije dugog dana samo su dio ovog doživljaja, ali napredak u penjanju koji su napravili za vrijeme mog izbivanja jeste ono očaravajuće. Bravo, ekipa!

Tekst i fotografije: Svjetlana Vujasin

Podijeli ovaj post:

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

Slične novosti

129939004 1976773075798235 8514046887337851574 n
Obavijesti

Mokro, sunčano jutro na glavi uspavanog diva

Klek (1182 mnv) je prva izdvojena planina koja ubada s plavetnila obzora u oči na putu prema moru preko Gorskog Kotara. Lijepo se penjati kontinentalnom Hrvatskom, no nama koji smo odande, najprije upravo njegova kamena gromada, zamjećujući je iznenadno sa zmije autoceste, simbolizira nešto drugačije, potkuruje pohlepu za ‘pravim’, golim kamenom što ne hrušće pod nogama i ne drobi se, već pruža otpor i traži navlačenje do vrha cijelim tijelom, rukama.

CIJELI ČLANAK »