Sretan i blagoslovljen Uskrs!

Trebao je ovo biti najprije izlet Vihoraškim putem na Bijele stijene pa usput provjeriti novobnovljeni dom u izvedbi arhitekta- planinara Ivana Juretića koji je osmislio divna drvena skloništa Ždrilo i Šugarska duliba, ali je pretežito kamena podloga puta što je valja većinom preskakivati i ispenjavati, u vremenskim uvjetima cjelotjedne magle i vlagom presvučenog kamenja ispala preriskantna i neugodna za dugotrajno hodanje.

Danas neću vidjeti Lanževicu. Ta mi je misao prolazila kroz glavu dok sam promatrao kolonu svojih prijatelja kako odmiču put Bogatinskog sedla. Nisam praznovjeran, ali tog jutra su mi stvari krenule loše od samog početka.

Oj pramaliće,

Kako je lipo, kad počne nicati cviće,

Kad počne pupati grabar, jasen i drinak,

A šparoge niču iz stine.(…)

Oj, kako je lipo, tamo u istarskoj dragi, pramaliće  (Mate Balota)