Falknis, Švicarska (2560 m), 9.9.2017.

Na sreću, vrijeme se sredinom tjedna stabilizira, snijeg se lagano otapa i donosi priliku za napraviti odabir.

Falknis vidim s prozora. Mami me svojom pojavom, svojim izdizanjem iz podnožja zelenih pašnjaka i vinovih loza, i tim kratkotrajnim dijelom dana kada skine šešir od oblaka s glave. Razmišljam kako je sjediti na njegovom izboranom kamenom čelu, udisati povjetarac i upijati pogledom okolinu.

Pratim prognozu za vikend. Subota ujutro je dobro vrijeme, ali već u podne nailazi oblak s kišom koji će poslijepodne donijeti padaline i snijeg na vrh. Nedelja je cijela loša.

Pakiram ruksak u petak navečer i odlučujem prespavati odluku – ići gore ili ne.

Budim se u 5h ujutro, vani je mrak, kiša rominja. Vraćam se u krevet s namjerom hodati nešto poslije u nizini, ali oko 7h kiša staje, dovoljno da me digne iz kreveta i natjera van.

Jutro je prohladno. Imam oko sat vremena hoda do podnožja Falknisa, taman za lagano zagrijavanje, a zatim kreće strmiji uspon kroz borovu šumu.

Za tri sata dolazim do planinarskog doma Enderlinhütte. Iako sam predviđeno vrijeme hoda skinula za sat, do vrha ipak ostaju još tri, a kiša je već počela i magla se spustila.

Jedan planinar me prolazi što me ohrabruje da i sama nastavim. Ostajem još koji tren baciti pogled na Bad Ragaz, gricnuti nešto hrane te krećem popeti se još malo više, iako vjerojatno ne do samog vrha. Znak kod doma pokazuje Alpine route do vrha, obojanu plavom bojom. Ne znam što to znači, no voljela bih saznati.

Nakon doma uspon je sve strmiji. Tlo, kombinacija trave i zemlje, je vlažno i sklisko te štapovi uvelike pomažu. Još sat i pavim pauzu. Lagano postajem umorna, jer pokušavam dobiti utrku s vremenom. I onim na satu i onim što dolazi s Falknisovog šešira.

Staza je sve vrijeme dobro markirana. Dolazim do prve sajle, a zatim i nekoliko narednih. Dobro su osiguranje za sklisko vrijeme, no po suhom nema potrebe za njima.

Planinara, koji me je zaobišao, vidim na 15-ak min hoda ispred mene. Dobar osjećaj je da nisam sama.

Nakon dva sata od doma dolazim do raskrižja na grebenu. Falknis je sat hoda na lijevo, a ispred mene se neočekivano prostiru planinska jezera. Nemam ih vremena ići obići, kiša pojačava i postaje hladnije. Pravim predah i pitam se imam li snage za još jedan sat. Ruke mi se počinju smrzavati. Izvlačim rukavice iz ruksaka. Navlačenje istih na hladne i vlažne ruke je uvijek težak i pomalno bolan proces, no uspijevam. Navlačim još kapu i kapuljaču te nastavljam.

Vidljivost je slaba, nekoliko metara ispred, ali dovoljno za pronaći put i markacije. Nakon manje od sat hoda čini mi se kako na desno vidim vrh. Nazire se naslagano kamenje, no markacija me ipak baca ulijevo. Još nekoliko koraka i ispred mene se uzdiže velika crna stijena. Glava Falknisa! Za trenutak osjećam kao da me hoće pojesti. Udahnem, i tada me preplavi osjećaj ushićenja. Tu sam, pod samim vrhom.

Uskoro vidim i križ te po prvi put razumijem svrhu istih. Po ovakvom vremenu si presretan kada ih vidiš. Ostajem napraviti fotku, i žurim nazad. Put povratka je dug, vrijeme se pogoršava, a vjetar jača.

U povratku biram stazu za spust koja vodi na suprotnu stranu planine, ali se na samom kraju spaja s mjestom gdje sam započela. To biva pun pogodak pošto je spust većinom dosta blag i odličan za koljena. Međutim, stazu samo osjećam u nogama dok u glavi pravim pretpostavku kuda točno vodi, jer vidljivosti gotovo nema. Samo magla.

Od kamene podloge i nečega nalik kamenoj piljevini do skliskog blata i trave, na kraju izlazim na makadamsku cestu u šumi. Rukavice vješto prkose kiši više od 5 sati, ruke su suhe. Jakna također drži, ali su hlače i cipele potpuno natopljene. Dobro, bilo bi previše kada bi ljetni dio odjeće i obuće odolio ovom vremenu.

Uspon: Bad Ragaz (518 mnv) – dom Enderlinhütte (1498 mnv) – Falknis (2560 mnv) 6h

Spust: Falknis (2560 mnv) – St. Luzisteig (713 mnv) – Bad Ragaz (518 mnv) 4.30h

Nakon desetak sati hoda, gledam Falknis ponovo iz podnožja. Glavu mu ne nazirem ovaj put, skrivena je gotovo cijeli dan. No, ipak, zadovoljno mu se osmjehujem!

 Svjetlana Vujasin


Nastavak galerije pogledajte ovdje:https://photos.app.goo.gl/Aw9SG8NmyJDkC29F2

Podijeli ovaj post:

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

Slične novosti

Image00028
Obavijesti

K2 – Trijumf i tragedija (25.09.2014)

Vrhunac obilježavanja 90 godina planinarenja u Sisku predstavljalo je gostovanje najvećeg hrvatskog alpinista Stipe Božića. U dvosatnom druženju održao je multimedijsku prezentaciju sa svog uspona na drugi vrh po visini na svijetu, smrtonosni K2, koji su obilježili i trijumf i tragedija.

CIJELI ČLANAK »