34 dobro raspoloženih planinara, jedna nas je naša planinarka dočekala u NP Velika Paklenica te nas je bilo 35. Podijelili smo se u dvije grupe. Jedna se grupa uputila na Crni vrh (1031 m), a druga u špilju „Manita peć“ (570 m). Uspon do špilje od parkirališta trajao je oko 1:30 sati. Trebalo je biti oprezan u hodanju jer je kamenita staza bila skliska ali je zato doživljaj same špilje bio prekrasan. Ovo remekdjelo podzemlja našega krša razgledavali smo 30 minuta uz vodiča. Špilja nije velika (175 m) i samo su dvije dvorane otvorene za posjetitelje od 1937.g. Još malo hodanja do Borisovog doma , smještaj u dom, i nezaboravno popodne u Ramić dvorima kod naših domaćina Marija i Ante. „Koncert po lipom“. Opijeni što mirisom lipe, što ostalom velebitskom vegetacijom uz umjerenu dozu tekućih delicija naših domaćina, družili smo se i pjevali sve do pred noć. Oni koje je sutradan čekao teži uspon pošli su na počinak, a jedna je grupa planinara pjevala dugo u noć.
Drugi dan, 15. lipnja 2014. Jutro, 5: 00 sati planinari koji su se odlučili taj dan popeti na Vaganski vrh(njih devetero) bili su spremni za polazak već u 5:45 sati. „Brza“ grupa predvođena našim Đinom krenula je preko Ramić dvora,preko prijelaza Buljim, izvora Marasocac, skloniša Struge do najvišega vrha Velebita-Vaganskog vrha (1857m). Na prijelazima je puhala bura i bilo je na trenutke vrlo hladno kao i na samome vrhu što nas je „potjeralo“ nakon odmora na spuštanje . Spust niz strmu i poprilično zahtjevu stazu , Lipa,bio je prava mala avantura.. Nakon hladnoće na Vaganskom vrhu na stazi Lipa sunce nas je svom silinom „zagrlilo“ pa je bilo i vruće. Već u 15:00 sati smo bili kod Borisova doma spremni za još malo hodanja do parkirališta. Točno u dogovoreno vrijeme „brza „ je grupa bila u autobusu odmarajući umorne noge od skoro 10 sati hodanja. Vodič ove male grupe „brzih i snažnih „ hodača, Đino, pokazao je tko zna po koji put svoju visoku planinarsku etiku i solidarnost ali i iznimne ljudske kvalitete vodeći grupu u kojoj su neki planinari tek bili završili opću planinarsku školu (hodače bez velikog iskustva).
Planinari koji nisu bili raspoloženi za više hodanja drugi dan (15.lipnja, nedjelja) spustili su se turističkom stazom kroz kanjon uživajući u lijepom okolišu ali i u vještinama sportskih penjača koji je taj dan bilo poprilično. Njihovo je hodanje završilo na obali mora u Starigradu Paklenici.
Jadranka Gabriša Perković
Drugi dan šest planinarki uputilo se na Crni Vrh . Odabrali smo stazu preko Malih Močila. Do Crnog vrha bilo nam je potrebno oko 2 sata . Sa Crnog vrha lijepi su pogledi, posebno na livade prije Svetog brda te ostale vrhove prema Vaganskom vrhu , Nakon kratkog odmora nastavili smo prema Velikim Močilima te smo za oko 1 sat stigli na Njive Lekine , koje su sada livade pune procvjetale kadulje i puno ostalog cvijeća kojima ne znamo nazive. Dalje nas je staza vodila prema Jurlinama i Anića Kuku. Do tuda smo već bili mršavi sa vodom i umornih nogu pa smo uspon za Anića kuk ostavili za neku slijedeću priliku . Strmom stazom spustili smo se prema Paklenici.
Vesna Šprajc
