Uspon na V. Duvjakušu i Šator planinu, 20.06.2014.

20.06. u ranim jutarnjim satima mala 4-člana ekipa kreće preko Drniša i Vrlike do malog sela Ježevića iza kojega vode 2 puta do podnožja velike planine i dalje do vrha. Duža staza (4.30h) ide preko Marinog bunara a malo kraća (4h) preko Modraša i Romića Lokve. Za ovu drugu stazu potrebno je skrenuti sa glavne ceste kod zidane autobusne postaje i voziti se još 3 km solidnim makadamom do Sutine (P). U početku put ide lagano uzbrdo kroz šumu i makiju. Nakon 1h staza postaje strmija i kada već pomisliš „šta je meni ovo trebalo“ otvori se pogled na Peručko jezero i Svilaju i svaki umor odlazi u zaborav. Na prijevoju nas dočekuju prekrasne cvjetne livade i konačno….pogled na V.D…. još samo proći Romića Lokvu, dohvatiti staru ratnu cestu a onda kroz labirint klekovine ravno prema vrhu. I evo nas, pomalo umorni, znojni ali očarani ljepotom krajolika koji nas je ugostio i pružio nam ovo veliko zadovoljstvo. Nalazimo se u okruženju veličanstvenih planina…Troglav nam je na dohvat ruke , malo dalje ponosno stoji Kamešnica pa Cincar…tu su i Kozjak, Mosor, Biokovo….. V.Duvjakuša je vrh na kojem je podignut spomenik u znak sjećanja na 31-og poginulog branitelja domovinskog rata legendarnih Puma. Njima u čast prozvano je i novo sklonište „Puma“ koje se nalazi ispod vrha na prekrasnom mjestu sa pogledom na jezero. Kuća je rad vrijednih planinara iz PU „Dinaridi“ koje smo zatekli u završnim radovima na objektu. Srdačni, susretljivi počastili su nas pivom,sirom. Bilo bi lijepo tu noćiti…ali mi smo imali druge planove i odlučili smo se za spust.

Napuštamo Sutinu i krećemo prema izvoru Cetine gdje smo na kratko „točali“ noge. Kratka pauza u Vrlici tek toliko da se nadoknade izgubljeni elektroliti i konačno krećemo prema moru gdje stižemo na večernje kupanje. Naravno da smo nakon ovakvog dana svi spavali kao bebice i nije se bilo lako sutradan dignuti i ponovo krenuti put planina ali znali smo da Šator planina strpljivo čeka naš dolazak.

Nedjeljno jutro,tek je 7h a mi već napuštamo more i preko Knina idemo prema Bosanskom Grahovu odakle ima 36km ceste do Šatorskog jezera. 20km asfalta, 10km dobrog makadama i zadnjih 7km malo lošije ceste ali Anićin auto podnosi sve nevolje i ubrzo stižemo do cilja.

Šator(1872m) je najljepša planina zapadne Bosne. Smještena je na sjevernom rubu Livanjskog polja između B Grahova i Glamoča. Okružena visoravnima djeluje pitomo i pristupačno ali je njena sjeverna strana kamenita i strmo se izdiže iznad jezera, tog planinskog bisera smaragdne boje u kojem se može i kupati za vrijeme ljetnih vrućina.

Uspon na vrh traje 1-1.30h, nije zahtjevan. Početni i završni dio malo strmiji a između lagana šetnja. Na vrhu susrećemo mlade speleologe iz Splita. Nakon ugodnog odmora uz jezero put nas vodi prema Drvaru i Bihaću pa koristimo priliku posjetiti NP Unu-poznati Štrbački buk, slap visok 24m. Na žalost premalo je vremena za neko veće razgledavanje…šteta…možda neki drugi put!

Vesna Poljak

 

 

Podijeli ovaj post:

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

Slične novosti

image00016
Obavijesti

Snježna idila varaždinskih brega (24.2.2018.)

Dvadesetak planinara HPD-a Sisak odazvalo se pozivu PD Ravna Gora iz Varaždina na obilježavanje prvog izleta varaždinskih planinara održanog 29. veljače 1920. godine. Pohod je zamišljen kroz dvije ture, ali zbog zimskih uvjeta odrađena je jedna  kombinacija.

CIJELI ČLANAK »