Do područja grada Perušića stigli smo u jutarnjim satima te krenuli u razgledanje Parka. U pratnji stručnoga vodiča posjetili smo spilju Samograd, prvu spilju u Hrvatskoj u koju je bio omogućen ulaz i običnim smrtnicima, a ne samo speleolozima. Podsjetnik na dane prošlosti kamene su ručno isklesane stube stare preko stotinu godina. Nažalost (ne)kultura posjetitelja ostavila je traga te su prve dvorane devastirane. Interesantno je bilo za čuti da su se do nedavno u tom prostoru održavali koncerti pa je tako među posljednjima bio koncert grupe Vatra. Potom smo obišli dvije poučne staze; Čovjek i krš te Tragom Mirka Maleza, akademika koji je prvi izradio nacrte svih spilja. Uživali smo u proljetnom danu, pogledu na rijeku Liku, prošli smo pored Amidžine spilje, a samo neki zavirili su i u Medinu spilju (nije bio doma!).
Iako smo se zadržali na Grabovači u 17h počeli smo uspon na Mrsinj Grad od autokapma Borje. Nakon makadama uslijedio je oštar uspon uz pomoć čelične sajle, a dalje hrptom kroz šumu do ostataka Mrsinj Grada (1112 n/m). Na vrhu su razbacani ostatci zidina utvrde koja je imala obrambenu svrhu,a neko vrijeme i crkvenu namjenu. Poznato je da je ovo mjesto bilo prvo upravno središte gdje su stolovali biskupi Krbavske biskupije od 1185. godine, a kasnije je premješteno u Udbinu. Nakon kraćeg odmora, uživanja u pogledu na Plješivicu, razočaranja vandalizmom (nema žiga), krenuli smo prema Korenici.
Povratak u Sisak i zahvala voditeljici Anici što je vjerovala da se sve stigne.
Tekst: Vesna Rogulja Mart
Foto: Edita Ciglenečki i Ines Vuković
