Odabrale smo put preko Gline, Plitvičkih jezera, Otočca i Krasna .
Dolaskom u naš planinarski dom osvježile smo se i krenule odmah u Kalić na kupanje.
Bojeći se hladnog mora, kakovo je obično u Kaliću, oprezno smo ušle u more i gle čuda, more je bilo neočekivano toplo.
U subotu, ranije ujutro, krenule smo put Zavižana, kako smo unaprijed planirale. Autom smo došle do Babić Siče . Tu smo ostavile auto i krenule planinarskom stazom „ Trag čovika“ koja preko primorske strane povezuje Babić Siču s planinarskim domom na Zavižanu.
Staza je duga 5 300 m, a visinska razlika koju treba savladati je 320 m. Krenule smo sa 1280 m/nv . Staza je široka, zemljana s nešto kamena i uglavnom prolazi kroz prekrasnu svjetlu i prozračnu šumu. Gotovo cijelom dužinom staze uspon je blag i tek pri kraju, prije Zavižana, počinje strmiji uspon da se savlada preostala visinska razlika. Ljudi koji su nekad živjeli na ovim prostorima Velebita ovom stazom su gonili stoku pa ona zapravo predstavlja stari stočarski put. Da bi preživjeli i prehranili stoku u ovim surovim uvjetima, počeli su mjestimič-no krčiti šumu pretvarajući je u pašnjake za ispašu stoke. Na jednom od tih pašnjaka vidjeli smo tri čatrnje sa vodom koje su služile kao pojila.
Nakon tri sata laganog hoda izašli smo na livadu podno Doma na Zavižanu i pogled odmah puca na more i obližnje otoke. Snage još imamo podosta pa se lakoćom penjemo do Doma i odmah naručujemo Velebitsko pivo da se osvježimo. Sa terase gledamo velebitske vrhove s lijeve i more s desne strane.
Nigdje nema ovakve ljepote pa razdragani stvaramo odmah planove za buduće izlete.
Tu osim domara Ante srećemo grupu planinara i odmah zaključujemo da su to planinari iz HPD „ Ericsson Nikola Tesla“ koji su se najavili za noćenje danas u našem Domu na Oltarima. Upoznajemo se i doznajemo da su upravo stigli na Zavižan i da imaju još puno planova za poslijepodne, te se mi ne moramo žuriti nazad na Oltare.
Ipak, nakon nekog vremena, krećemo nazad prema Babić Siči i to planinarskom stazom „ Staza zviri“. Put je prekrasan, velikim dijelom prolazi kroz šumu, ali je i ispresijecan čarobnim livadama prepunim poljskog cvijeća svih boja sunčevog spektra. Spuštanje je blago, a mi idemo polako kako bi što bolje upili ljepotu i mirise okoline.
Do Babić Siče došli smo za 1,5 sat spustivši se sa 1600 m/nv na 1280 m/nv.
Navečer dolaze planinari HPD „ Ericsson N.Tesla“, njih 20. Kuhamo im čaj, kavu, nudimo piče dobrodošlice , sjedimo s njima na terasi i pričamo planinarske priče. Grupu čine iskusni planinari koji su prošli mnoge planine u Hrvatskoj, ali i u svijetu.
Ujutro opet kuhamo čaj, kavu, a oni zadovoljni našom gostoljubivošću obećavaju da će opet doći.
Nakon njihovog odlaska spremamo krevete, peremo suđe i opet na kupanje u Kalić.
Po povratku peremo Dom, a zatim odmaramo na terasi zajedno sa susjedima Maricom i Jurom koji imaju kuću nasuprot Doma. Priznaju nam da su jako sretni kada vide da je netko od planinara došao u Dom jer su im dani na planini ponekad usamljenički.
U ponedjeljak ujutro kuhamo oproštajnu kavu, sabiremo misli i opet planiramo kada ćemo ponovno doći .
Blaženka Šmidt