U subotu 18. svibnja 2024., prema kalendaru izleta našeg HPD Sisak, grupica od 22 planinara zaputila se Vihoraškim putem u srce Gorskog kotara. Poznata kao jedna od najljepših kružnih staza u zemlji zbog galerije kamenih oblika kojima se kroz dugačak, vijugav labirint provlači satima, želja je prolaska velikog broja izletnika, no iz svoje kondicijske i terenske zahtjevnosti nije dostupan ostvarenju baš svakoj pomišljenoj želji. Trebalo bi kao preduvjet ipak imati nešto iskustva kretanja po kamenitom terenu i izdržljivosti da ne bi došlo do drame i nezgoda.
Vrijeme nas je unatoč prognostičarske kolebljivosti savršeno poslužilo, bilo je čitav dan sunčano, a opet ne pretoplo – kako u dubokom gazu Gorskog kotara nije čak ni ljeti, tamo se za nesnosnih ljetnih temperatura dolazi rashladiti – unatoč čemu smo se kretali lagano i oprezno, jer je tlo ispremreženo korijenjem i kamenjem ostalo vlažno i klizavo od kiše iz prethodnih dana. Za prijevoz smo unajmili dva kombija s po devet sjedala i trebalo nam je 7 i pol sati da im se kružno vratimo na tzv. 13. kilometar, umorni i zadovoljni što je dug i naporan dan predan konstantnom ispenjavanju kamenih detalja prošao bez komplikacija. Većina je dovršila finale na vrhu Bijelih stijena (1335 mnv) i tako kroz izazovnu igricu provlačenja divljinskim čarolijama uspješno spojila prehod između dvije skupine stijenja strogog rezervata prirode što isklesano strše iz gustog, gorskokotarskog zelenila – Samarskih i Bijelih stijena.
Budući da se Samarska skupina stijena Vihoraškim putem tek dotiče ispenjavanjem njihovog najvišeg vrha (1302 mnv) u zapadnoj skupini, dok se ostatak atraktivnog ophoda tzv. južnom i sjevernom skupinom samarskog stijenja sa svojim poznatim, imenovanim, kamenim skulpturama poput “stepenice” i “amfiteatra” proteže na drugu stranu, koju bi isto rado prošli i htjeli doživjeti, bilo je pitanja: kad ćemo opet?
