Zagrijevanje počinje strmim usponom kroz šumu, a onda boje proljetnog cvijeća u punoj raskoši.Grmovi majčine dušice mirisom pune naša zakržljala osjetila. Staza postaje kamenita i ogoljena travnata glavica vrha Svilaje odjednom iskrsne pred nama. Peručko jezero u svojoj ljepoti.Još pod dojmom pogleda polako skupljamo krpice, ostaje nam spust i vožnja do planinarske kuće Orlovac , gdje ćemo noćiti.A čeka nas i malo zemaljskih užitaka u obliku gulaša, piva,neophodnih elektrolita.Druženje u prekrasnoj prirodi .Dogovori oko sutrašnjeg uspona i nekoliko varijanti uspona.
– – uspon na Glavaš za sakupljače žigova
– – ekipa planinari bez granica pregaziti će od Glavaša do Konja – najviši vrh Kamešnice malo po putu, više po azimutu)
– – ekipa za najviši vrh Konj je najbrojnija
Raspoloženje nam podiže lijep dan, svježina nam još kola venama. Na Gornjim Koritima guštamo u svježoj izvorskoj vodi. A onda počinje malo oštriji uspon kroz travnati kamenjar, kraj izvora Pištet, pa visoravan Kruge. Vrijeme uspona smo premašili , a Konj se ne nazire. Ekipu ispred nas niti vidimo , niti čujemo. Konačno visoravan Kruge.Od nje još 1sat uspona , kažu knjige. Naše noge uopće ne zanima knjiško znanje. Usporeno, sa sve manje nade da ćemo ikada vidjeti Konja podižemo otežala stopala. A povratak? Nema predaje, sad vidimo našu ekipu na vrhu.Vidici s grebena su nezaboravni. Livanjsko polje, Sinjsko polje, Cincar, Čvrsnica (Pločno pod snijegom) Biokovo, Mosor….. Buško blato…. i mi na Konju.Ekipa bez granica stigla je zajedno s nama. Krijepimo tijelo.Duša je negdje odlutala.A naše odmorene noge poslušno putuju već prohodanim putem.Trpamo stvari u kombi…ostaje nam put domova naših . I naravno, što ćemo pohoditi sljedeće???
Marija Medved
