S polaskom u 9 h od parkirališta iza Tunela Sljeme na Sljemenskoj cesti, Bikčevičevom stazom prema PD Hunjka, 29 planinara je hodalo 2,5 sata po vjetrovitom i hladnom vremenu uz poneku pahulju snijega. Zaboravljajući umor i zapuhanost te uspinjući se prema cilju pod teretom ruksaka uživali su gledajući visoke jele što su objesile svoje duge grane pod teretom novog snijega. Čitaj između redova. (Trudili su se zadržati originalnost, te da ne bi izgubili štovanje u društvu, do Hunjke su došli u manjim grupama iz različitih smjerova.) Nakon sata odmora i okrijepe, nešto prije 13 h, 37 planinara je nastavilo pohod prema Stubičkim Toplicama stazom prema Planinarskom domu Gorščica. Kod Velike Črešnje put je skretao prema Planinarskoj kući Kulmerica i dalje prema Planinarskoj kući Lojzekov izvor. Nažalost, kuća je bila zatvorena jer su svi planinari HPD Stubičana iz Donje Stubice bili angažirani na tradicionalnom obilježavanju spomena na Seljačku bunu iz 1573. Držeći i dalje do društvene tradicije i kulturno povijesnog nasljeđa ubrzo nakon Lojzekove kuće grupa se podijelila. Veći dio skupine nastavio je cestom ne vidjevši markaciju, a manji dio je skrenuo lijevo s ceste na markaciju i dalje stazom prema Stubacima. „Zar mi je već došla u pitanje vodička čast? Što mi je od grupe ostalo?“ su misli koje su mi tad opteretile dušu. I dok su mene morile ove misli „Veća grupa“ se pitala kad će kraj asfaltu i kako bi mogli skratiti put do Toplica? Vjerojatno ni „Skijašica“ nije prošla bez pitanja: „Što mi je ovo trebalo?“ misleći na svoje žuljeve.
U Stubake na kavu, čaj, štrukle i pivo posljednji planinari su stigli u 17 h.
U 18 h je dogovoren povratak u Sisak jer nije bilo kupača na bazenu.
U 20 sati vratili smo se u Sisak.
Uspješnoj realizaciji izleta doprinjeli su svi sudionici.
Anica Šandrk
