Samoborsko gorje (22.2.2020.)

Zadovoljni jutarnjim ritualom nastavljamo naše putešestvije do Smerovišča od kuda glavnu ulogu preuzimaju cipelice gojzerice.

Krenulo se prema Cerinskom viru, malo vode, ali dovoljno vlage za shirin yoku (šumsku kupku) pa uz strminu pomoću sajle takvom brzinom kao da su jedni druge hvatali. Nije bilo zaostajanja. Cijelim putem do vrha Japetića, piramide na (879m) uživalo se u proljetnoj veget. (osebujni drijemovci, visibabe, šafrani, jaglaci, paprati…). Uspon na piramidu kao od šale, pogledi na sve strane, nakon silaska zajednička fotka, a i zastava Društva je tu.

Ekipa nastavlja do planinarskog doma Žitnica (815m) na okrijepu gdje smo se svi okupili. U domu bogata trpeza slano slatka po izboru. Uživalo se u suncu, ali u zavjetrini zbog prohladnog vjetra. Nakon sat vremena odmora prve grupe nastavljaju sa svojim turama tako da se obišlo još: Slani dol, Veliki Lovnik, Oštrc, Stražnik i gradina Lipovec. Poštivao se dogovor za okupljanje kod Šoićeve kuće. Zanimljivo je bilo gledati kako se svi spuštamo u isto vrijeme, jedni kroz Velika vrata drugi preko livada, a treći s Gradine. Svi sretni i zadovoljni napuštamo samoborski kraj poslije 17 sati.

Grupa za poželjeti, početnici i iskusniji ujedinjeni, sretne i vodičice Anica i Vlasta.

Fotografije i tekst: Vlasta Žarković


Podijeli ovaj post:

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

Slične novosti

4
Obavijesti

Moslavačka gora (18.1.2014.)

Moslavina zimi, a bez snijega. Vodič Đino. Okupljamo se u Popovači. Krećemo

prema Moslavačkoj Slatini. Tajanstveni vodič napominje: hodanje 5-6h.  Koliko

smo već Moslavine pregazili, ma ništa nas ne može iznenaditi.

CIJELI ČLANAK »