Prohodana Premužićka (24.-26.7.2014)

Devet planinara: Ivica zvani Šuco (organizator) i Anica ( vodiči), Marica, Lili, Slavko i Renata -  članovi HPD Sisak, Vlasta i Vlado - članovi HPD Zrin i Ivan -  član HPD Željezničar, uputilo se u osvajanje Premužićeve staze.

Image03

24.7. – krenuli smo od Siče prema Zavižanu stazom zviri. Na Zavižanu doručkujemo i krećemo prema početku Premužićeve gdje se zajednički slikamo. Prvi odmor je kod uspona za Gromovaču i nas petero (Šuco, Anica, Slavko, Lili i ja) osvaja taj vrh. Nastavljamo prema Rossijevoj kolibi gdje ručamo i odmaramo. Šuco i Slavko odluče popeti se na Pasarićevu stijenu . Sa zebnjom čekam njihov povratak jer je stijena prilično strma. Nakon njihovog povratka krećemo dalje prema Alanu gdje stižemo sat vremena prije predviđenog. Svi se po hitnom postupku oslobađamo gojzerica, našao se i lavor pa si rashlađujemo noge uz žarko željenu pivicu, dok čekamo večeru – grah s kobasom. Prije spavanja su Marica i Slavko odigrali 3 partije bele sa Sljemenašima . Osim Gromovače, penjali smo se na Crikvenu (Marica, Lili, Anica, Slavko, Šuco i ja) i Seravski vrh (Anica, Slavko,Šuco i ja) čime je izvršen plan za prvi dan. Na Alanu obavezno pogledati WC – to se ne da opisati, mora se vidjeti – mene je oduševio.

25.7. – krećemo prema Skorpovcu. Izmjenjuju se šuma i pogled na more. Lagani vjetar raznosi miris vrijeska. Cvijeća u izobilju. Marica i Lili beru oregano i gospinu travu. Beremo jagode i maline, ali i vrganje što je uzrok duljem hodanju do odredišta.  Anica, Slavko, Lili,Vlado, Šuco i ja odlazimo na Ograđenicu dok se ostatak ekipe odmara. Nakon odmora Lili žuri prema Skorpovcu s ubranim travama da nam skuha čaj. Nakon rashlađivanja nogu i pivice, Ivan i ja čistimo vrganje pa ih Ivan priprema za večeru. Umjesto jaja dodaje špek i večera je za prste polizat. Danas odlazimo ranije spavat jer umor prevladava. Ova dionica puta me oduševila.

26.7. – danas se kreće na završni dio puta. Ramena me već prilično bole od težine ruksaka, ali isplatilo se. Opet pogled na more, a nakon pola puta i na Dabarske kukove. Tu je kraći odmor pa žurimo u šumu gdje tražimo mjesto za dulji odmor i ručak.  Slavko vadi iz ruksaka piksu Žuje i razveseljava Ivana njome. Opet smo našli vrganje pa će biti za večeru na Oltarima. Došao je i kraj Premužićeve staze, a moja sreća je neopisiva jer je sve dobro prošlo (uz malo žuljeva kod Vlaste)i uspjela sam ostvariti svoju želju. Slavko pjeva bečarac vezan za kraj puta, pa se smijemo. Kod Prpe nas čeka prijevoz pa žurimo prema njemu na pivicu i zadnje zajedničke fotke. Dogovaramo odlazak na kupanje u Karlobag prije povratka na Oltare.

Kako kupanje u moru paše nakon tolikog hodanja!!!!

Renata

 

 

Facebook
Twitter
WhatsApp
LinkedIn
Email