Danas ćemo na osunčane Mojstrovke. Staza mi je već poznata, dereze uobičajeno teške, cepin standardno…posuđen. U sebi malo negodujem jer ćemo grapu ostaviti za neki idući put, ali brzo zaboravljam jer već hvatam dah. Nisam u formi i dečki mi lagano odmiču. Čekaju me na sedlu i uživaju u pogledu na onog susjednog mrkog diva. Na vrhu Male Mojstrovke slovenski, engleski, hrvatski, jedna kafka, jedan pas, bombonijera i sunce. Đino upire rukom prema Velikoj Mojstrovki i nekako u času eto nas i tamo. I dan se već lagano bliži kraju. Sjene u tragovima u snijegu postaju plavičaste. Silazak.
Danas sam bila individualka, brojila vlastite korake.
Irena Mihalić
