Po dolasku u Hrvatsku Kostajnicu, okupljanju kod Tekije krenulo se prema „trećem mostu“ od kuda kreće Ledererova staza prema Djedu. Na jednom od potpornjih stubova mosta, nastalog još davne 1880. godine stoji planinarska oznaka Djed 3h. Hodalo se kestenovom šumom dobrim dijelom šumskim putom, a potom planinarskom stazom prema Čukuru. S vremena na vrijeme izbijao je pogled prema Uni ili prema Velešnji. Smjenjivali su se uvjeti hodanja kroz šumu i šipražje do proplanaka i pašnjaka u blizini Čukura. Kod spomenika Ledereru duža pauza, uživanje u pogledu na gradić koji se sneno povija uz Unu, fotografiranje i nastavak hodanja prema Djedu. Nakon prelaska željezničke pruge i ceste, gornjim putom iznad Šetluka praćeni toplim vjetrom, mirisom proljetnica, kušajući neubrane jesenje plodove šipaka, preko Tirola stigosmo do Park šume Djed, ostavštine inicijative Davorina Trstenjaka iz 19. stoljeća. Nažalost restoran je bio zatvoren, ali dočekao nas je gradonačelnik g. Dalibor Bišćan izražavajući podršku novoosnovanom društvu. Spustili smo se kroz pošumljeni dio Djeda do stare zgrade Gimnazije.
Nakon službenog dijela, uslijedio je i neslužbeni, odlazak u Bosansku Kostajnicu na iće i piće. Hvala Goranu Kotaraninu na trudu oko promidžbe Banije kao planinarskog odredišta. Budući da se izletu odazvalo pedeset planinara, očito je da ima interesa za upoznavanje ovog uspavanog kraja nadohvat noge.
Tekst: Vesna Rogulja Mart
Fotografije: Marko Kotaranin
