Sjećanje na Ružu

Ruža je sa svojim Ivanom obišla mnoge planine, popela se na sve naše značajnije vrhove, primila za to zlatnu značku, posebno priznanje HPS-a…

Planina joj je pružala nebrojne užitke. Nalazila je zadovoljstvo u širokim vidicima, mirisu šume i livada, slobodi koju pruža, a imala je tu sposobnost da sve to doživljava i prima u sebe. Samo je 5 godina bila članicom našeg društva, ali ostavila je trag, prijateljski osmijeh, vedrinu koju je širila oko sebe.

Kažu da je život putovanje, da smrt zapravo ne postoji, da ljudi umiru kad ih svi zaborave. Ružice, tamo gdje si ti sad, na nekom oblaku iznad Velebita, ne moraš brinuti, nećemo te zaboraviti.

„Nemoj stajati na mom grobu i plakati.
Ja nisam tamo. Ne spavam.
Ja sam tisuću vjetrova koji pušu…
Ja nisam tamo. Nisam umrla.“

M. E. Frye

Pogreb će se održati u četvrtak, 12.12. u 13:40 h na Krematoriju u Zagrebu.

HPD Sisak

Podijeli ovaj post:

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

Slične novosti

129939004 1976773075798235 8514046887337851574 n
Obavijesti

Mokro, sunčano jutro na glavi uspavanog diva

Klek (1182 mnv) je prva izdvojena planina koja ubada s plavetnila obzora u oči na putu prema moru preko Gorskog Kotara. Lijepo se penjati kontinentalnom Hrvatskom, no nama koji smo odande, najprije upravo njegova kamena gromada, zamjećujući je iznenadno sa zmije autoceste, simbolizira nešto drugačije, potkuruje pohlepu za ‘pravim’, golim kamenom što ne hrušće pod nogama i ne drobi se, već pruža otpor i traži navlačenje do vrha cijelim tijelom, rukama.

CIJELI ČLANAK »