Prema podatcima objavljenim na internetu, na pohodu „Pozdrav proljeću“ je sudjelovalo preko 1.700 sudionika. Sudionici planinarskog pohoda išli su preko Kozaračkog kamena i Bešića poljane do Mrakovice, a naša ruta (zahvaljujući vodičima Svjetlani i Josipu) bila je malo proširena. Obišli smo Kozarački kamen na kojemu je bila velika gužva i omeđeno dvosmjerno kretanje. S Kozaračkog kamena pružaju se predivni vidici. Nakon spusta s Kozaračkog kamena krenuli smo prema Mrakovici, a usput smo navratili na vidikovac Sokolina. Na vidikovcu Sokolina planinari su ljenčarili i uživali u proljetnom suncu. Nakon kraćeg odmora i skidanja viška odjeće, krenuli smo prema Mrakovici. Prolazili smo kroz netaknute dijelove prirode, sretali ljude, nailazili na brojna odmorišta i neobične umjetničke izričaje (dabra od šiblja, kuglu napravljenu od starih cd-ova) te tako stigli do Mrakovice gdje nas je dočekao velik broj izletnika. Uživali smo u predivnom ručku na travi, a sreli smo i dvoje planinara iz Siska.
Nakon ručka spustili smo se u smjeru hotela Monument gdje smo na makadamskoj cesti sreli mnoštvo blatnjavih off road vozila. Tu smo se odvojili svojim putem prema Goloj planini. Hodali smo netaknutom prirodom, uz potočiće, prelazili mostiće. Na jednom dijelu prema Goloj planini slučajno smo otkrili prekrasan vidikovac koji nas je ODUŠEVIO. Dio puta prema Goloj planini bilo je strm, a nakon određenog vremena došli smo do predivnih travnatih obronaka. Bilo je tu svakolikog cvijeća i motorizacije. Travnatim dijelom vozili su se motori, quadovi, automobili, kombići. Susjedi se zabavljaju na razne načine (i trijezne od napornog vikenda). Na vrhu Gole planine (876 m.n.v.) popeli smo se na piramidu odakle se pruža pogled na Prijedorsko polje, ribnjak Saničane, Manjaču i Hrvatsku.
Krenuli smo nazad niz visoravni, spuštali se strmo niz skliske obronke Kozare te skrenuli prema Gumlinskoj pećini. Hodali smo po Krivoj strani. Najbolje dijelove Kozare, vodiči su nam ostavili za kraj. Predivni kameni dijelovi obrasli mahovinom, lijepo cvijeće, male pećinice i jedna veća (u koju je dio nas naravno ušao), spuštanje do kanjona rijeke Starenice te odluka kojim putem krenuti. Odlučili smo isprobati novo markiranu stazu uz potočić. Predivni predjeli (na kojima smo zaključili da bi bilo lijepo raspeti šator i kampirati) doveli su nas predvečer na izlazak iz šume. Zalihama vode opskrbili smo se na izvoru na cesti, a kraj izleta obilježili smo odlaskom u Prijedor te večerom u restoranu Papa Joe i kolačima u Cafe poslastičarnici Oaza. Hvala Svjetlani i Josipu što su nas poveli na ovaj zanimljiv izlet!
Jasmina Fijačko
