sve to začinjeno iskrenom gostoljubivošću lokalnih ljudi i bogatstvom okusa domaće kuhinje, svojim gostima pruža regija Središnja Istra. Središnja Istra jedna je od rijetkih mediteranskih regija koju krasi kvaliteta netaknutog prirodnog krajolika i bogatstvo kulturno-povijesne baštine.
Djelić Istre-Terre Magice, zemlje čarobne , doživjelo je 50 planinara HPD-a Sisak koji su se u rani jutarnji sat (5:30 h) u subotu 6. lipnja 2015. godine uputili na jednodnevni izlet u središnju Istru. Nakon ugodne vožnje već u 9:30 h bili smo u Buzetu gdje su nas dočekali naši vodiči iz PL Planik (ogranak Buzet), Vesna i Silvano koji su taj dan bili i naši domaćini . Već na samom susretu s prvim vodotokom , na početku staze: Sedam slapova, doživjeli smo „tiho“ razočarenje, vode u koritu rječice Riječine nije bilo. Obzirom da se temperatura taj dan penjala sve do preko 30 stupnjeva C, nastavak hodanja kroz šumu bio je ugodan. Dobro markirana i osigurana staza (sajlama, užadima, gazištima) bila je interesantna za hodanje i ne odviše naporna. Grupa je bila velika i šarolika po godinama i hodačkom iskustvu i mogućnostima i povremeno smo zastajkivali odmarajući se . Nakon savladanih 100 mnv, iza nas je ostao kanjon i na maloj uzvisini (blizina mjesta Selce) pružio nam se lijep vidik prema Buzetu i okolici.
Slapove nismo „doživjeli“ jer ih nije bilo zbog dvomjesečne suše .Vidjeli su se tragovi koje je voda izbrazdala i ostavila i mi smo samo mogli zamišljati kako to izgleda, kada voda pada niz stijene i čini jezerca. Srećom je veći dio staze vodio kroz šumu što nam je na vrućini olakšavalo hodanje (koje nije bilo teško osim same vrućine). Nakon izlaska iz kanjona preostaje još oko 2 sata hoda ugodnom stazom, bez nekih većih visinskih razlika, koja vodi kroz terene obrasle šumom uz napuštena i slabo nastanjena sela Glistonije, Ščaveti, Kuhari do mjesta Kotle. U selu Kotli je bio predviđen poduži odmor uz okrijepu iz ruksaka ili tko želi kod domaćina (privatna obiteljska kuća s ponudom domaćih proizvoda, soka, kave….).Kotli su nekada bili gospodarski najjače selo na Humštini s nadaleko poznatim mlinarima i krojačima. Tamošnji mlin još uvijek odolijeva vremenu. Danas su Kotli zaštićena ruralna sredina. Ljubazni domaćin u Kotlima se ponudio da nekoliko planinara kojima je iz zdravstvenih razloga bilo teško hodati po vrućini još 2,5 km do autobusa, preveze do mjesta gdje nas je čekao autobus, osobnim automobilom. Zapravo „najteži“ dio hodanja taj dan bilo je tih 2,5 km do autobusa, asfaltnom cestom po suncu.
Vožnja od pola sata do mjesta Kozari kraj Buzeta, godila je našim umornim nogama. Oni koji su to željeli ručali su u konobi „Volte“ ili istarsku maneštru ili gulaš od divljači. Ručak s „pogledom“ u ugodnom ambijentu. Malo opuštanja i negdje oko 17:00 sati odvezli smo se do Buzeta do „Delicie“, obiteljske tvrtke osnovane 1997.g. koja se bavi proizvodnjom keksa od najprirodnijih i najkvalitetnijih sirovina – potpuno prirodno čajno pecivo s funkcionalnim prehrambenim svojstvima. Razgledali smo malu tvornicu smještenu u prizemlju obiteljske kuće, kušali kekse, osvježili se sokom i nakon nešto više od pola sata , domaćini su nas otpratili do autobusa.
Kažu , šećer dolazi na kraju. Za većinu planinara je bilo tako. Naše zadnje odredište bio je gradić iznad doline rijeke Mirne, vjerojatno najpoznatiji i najatraktivniji istarski srednjovjekovni gradić Motovun-Montona čija je veduta jedan od poznatih simbola istarske unutrašnjosti. Od 18:15 do 20:00 sati smo upijali svu ljepotu i napajali se pozitivnom energijom ovog „čarobnog mjesta“. Kulturnih događaja i sadržaja nije manjkalo ni taj dan. Ugodna vožnja u noćnim satima do Siska u koji smo se vratili oko ponoći. Izlet je bio uspješan ne samo po broju planinara , odredištu hodanja i ostalim sadržajima, već i po tome što su u njemu sudjelovali osim planinara HPD-a Sisak i planinari HPD-a Pogledić iz Gline i HPD-a Zrin Petrinja.
Jadranka Gabriša Perković i Blaženka Šmidt
