Iz Siska se krenulo oko 6.30h, a u 9h bili smo u selu Brgudac iz kojeg je krenulo naše planinarenje. Prirodnim kamenim stubama, praćeni mirisom smole iz posječenih borova kretali smo se prema planinarskoj kući Korita. Nakon 45min našli smo se pored nepresušnog izvora Korita, a uskoro i pred samom planinarskom kućom tj. drvenom brvnarom. Ispred kuće barem dvadesetak madraca, po našoj procjeni u dobrom stanju… No, domaćini kažu zamjena, dobili su nove preko donacije! Našalili smo se da bi dobro došli za Oltare, samo da imamo kamion… Nastavili smo prema Velikom Planiku, najvišem vrhu Ćićarije (1272 m).
Staza je uskoro postala snježna, sunce zubato, a vjetar sve jači. Ipak tu i tamo vjesnici proljeća, posebno šafrani uvjeravali su nas da smo u istom godišnjem dobu. Do vrha smo došli za 1.15h ( od predviđenih 2h) nagrađeni za divan pogled prema Učkoj, Kvarneru i otocima, a s druge strane s moćnim Snežnikom. Zbog visine snijega, odlučili smo se vratiti do doma te iz te točke krenuti prema sljedećem vrhu, Županj vrhu (1138 m).
Do samog vrha vode dvije staze, sjeverna i južna. Za uspon smo se odlučili sjevernom, šumovitom stazom koja je poput širokog kolnog puta. S vrha se pruća lijep pogled na Veliki Planik, ali ne i na more (L). Spust smo odlučili odraditi kružno južnom stazom, koja je čista suprotnost usponu sa sjeverne strane. Travnata kosina, ispresijecana suhozidima i vrlo vjetrovita. Prilikom spusta uspjeli smo prečicom zaobići sami dom te se naći u podnožju našeg trećeg cilja, Brajkova vrha (1092 m).
Radi se o stijeni koja se okomito ruši do izvora Korita. Sama stijena je i alpinističko vježbalište, osigurano spitovima i klinovima. Pogled s vrha, ponovno more ispred nas, ali još ljepši pogled je na niz drvenih korita iz kojih se prelijeva voda koja završava u jezercu.
U 16 h već smo napuštali Brgudac vođeni mirisom mora i zovom poslijepodnevne kavice krenuli put Opatije. Uz kraći odmor i okrjepu krenusmo put Siska.
Planinarili i kući se vratili: Ognjen, Vesna, Jasminka, Vesna i Mićo
