Vrh Bilogore ne čini se klasičnim planinskim vrhom. Zapravo je blago uzvišenje u brežuljkastom, šumom prekrivenom krajoliku, a koprivnički planinari su vrh, koji je ne tako davno – uz pomoć suvremenih tehnologija utvrđen vrhom, nazvali po svojem zaslužnom članu Stanku Šafaru.
Krenuli smo lagano, a maglovito jutro polako se pretvaralo u ugodan, sunčan, više jesenji nego zimski dan. Izmjenjivali su se cesta, makadam, šumske staze, a najavljena lagana šetnja nakon prohodanih 23 km, ipak je ostavila traga na našim umornim nogama.
Nakon prvih 2 sata hoda, „ručak“ kod Šumarske barake, gdje smo na žaru pekli kobasice, bio je duži odmor za dušu i tijelo. Uslijedio je uspon na Stankov vrh (309 mnv), pa Bilo (294 mnv), a zatim gore-dolje šumom i nakon narednih 3 sata stigosmo do tzv. PRC-a – Podravkinog rekreacijskog centra, koji smo iskreno, jedva dočekali. Podravska klet je nadomak Koprivnice ali u srcu podravskih gorica, gdje smo sjeli i kratko odmorili. Oduševila nas je svojim rustikalnim izgledom, a kako smo doznali od našeg koprivničkog vodiča Hansa, otvorena je 1976. g., a taj „starinski izgled“ osmislio je poznati koprivnički akademski slikar Zlatko Kauzlarić Atač.
Željeli smo zaokružiti sliku našeg boravka na Bilogori kratkim obilaskom centra Koprivnice, za čiji napredak veliko značenje ima Podravka. Svjesni su toga Koprivničani, pa kažu da ima istine u poruci „ Kad u Podravki kihnu, cijela Koprivnica dobije gripu!“.
Obišli smo glavni trg, a završili – gdje bi drugdje, nego u pivnici, ali ne bilo kojoj, već u Kralušu. Specifičan naziv „kraluš” dobila je po mjehurićima pivske pjene koji ostaju u čaši, a svojim izgledom podsjećaju na ogrlicu za čiju su izradu potrebni sati strpljivog rada, a koju su i podravske žene i djevojke nosile kao ukras oko vrata.
Pišući ovu bilješku, sređujem misli, sretna sam što nam je 2014. započela ovako, a još sretnija što sam dio naše velike planinarske obitelji.
Bilješku sastavila:
Branka Dimov
