JESEN NA SJEVERNOM VELEBITU

Kroz okno autobusa što više odmičemo od naše Županije krajobraz poprima veličanstvene vatrene boje jeseni. Uživamo. Prva kava u Vukovoj Gorici, polako ali sigurno se razbuđujemo. Već potpuno budne dočekao nas je Velebit i kod Vratnika izlazimo iz autobusa, pripremamo se za hodanje. Jedna veća grupa,  odlazi markiranom stazom , jedna autobusom  do Oltara, a naša mala grupa od devet planinara predvođena Gezom odlučuje se za duže hodanje nekim staro-novim stazama . Šuma zapaljena bojama jeseni odmah nas je zagrlila a svježi zrak potpuno razbudio i hodali smo i hodali od 9:30 do 18:00 sati. Čas kroz šumu, pa livade, malo stijena, proplanci. Čas nam se more ukaže ,čas skrije iza neke uzvisine. Povremeno smo se odmarali na nekoj uzvisini ili livadi, razgovarali se i smijali i vrijeme je brzo prošlo. Izdašnost plodova jeseni mamila nas je te smo usput brali i šipak i gljive. Sunce smo otpratili na počinak i požurili se u planinarski dom. Zajednička večera ,odojak s prilozima, atmosfera odlična. Vrhunac večere bio je kako jedan „protvanj“ baklave, 23 kriške podijeliti na 40 planinara. Čekali smo i čekali i svatko je dobio jedan „listić“. Nakon pjesme i smijeha slijedio je dogovor za hodanje drugi dan u nedjelju.

U nedjelju 20. listopada već u 9:00 sati svi smo se  zajedno autobusom odvezli do parkirališta ispod doma na Zavižanu. Podijelili smo se u grupe. Naša mala grupa,

„devet veličanstvenih“ odlučila se za uspon na Veliki Zavižan, Balinovac i lagano se zatim spustiti do Babić Siće i sačekati autobus. Nakon Velikog Zavižana dvoje planinara se odvojilo od male grupe i završilo na Velebitskom pivu u domu na Zavižanu. U domu je taj dan bila velika gužva ,planinari sa svih strana „zaposjeli“ su dom, iz Zagreba ,Slovenije pa i mi iz Siska. Raznolika „planinarska populacija“ dala je posebno dobar „štimung“ koji smo i mi  zasladili domaćim kobasicama , špekom i čvarcima. Je li zbog svježeg velebitskog zraka ili vjetra koji se šuljao oko nas uznemirujući naša čula, ili zbog piva, slijedio je „vatromet emocija“ i sjećanja iz mladosti i mladalačkih ljubavi. Naš smijeh i opuštenost prekinulo je vrijeme jer smo u 15:00 sati morali svi biti u autobusu. Trebalo je još pospremiti dom na Oltarima i sve pripremiti za nadolazeću zimu. Uvježbana je ekipa to brzo napravila i slijedila je završnica druženja, kava na obali mora u Svetom Juraju.

Toplo nedjeljno veće i sunce koje je upravo odlazilo na spavanje uranjajući duboko u more  koje ga  zagrlilo svom silinom ljepote trenutka odjenuvši za tu prigodu prekrasan srebrni plašt satkan valovima što se ljeskaju na svijetlosti zalazećeg sunca. Ispunjeni i opijeni prizorom sjeli smo u autobus i krenuli za  Sisak. U autobusu veseli i raspjevani planinari ostavili su iza sebe još jednom jesen na Velebitu uz obećanje skorog susreta.

Jadranka Gabriša Perković

  

 

Podijeli ovaj post:

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

Slične novosti

IMG 0988
Izleti

Vilinski kukovi (15.6.2019.)

Vilenski kukovi se nalaze između Tulovih greda i Crnopca u jugoistočnom dijelu Velebita. Između Vilinskih vrata kod Sv. Brda i Vilenskih kukova prostor je mitskih vjerovanja što ne začuđuje s obzirom na nadnaravnu ljepotu prizora mističnih kukova svih oblika. Narodna predaja kaže da vile prolaze kroz Vilinska vrata kad krenu na zborovanje, na Dušicama se sastaju, a na Vilenskim kukovima plešu.

CIJELI ČLANAK »
begunjscica 01
Izleti

Begunjščica, Vrtača i Stol (SLO), 22. – 23.6.2019.

Stol, Vrtača i Begunjščica pripadaju Karavankama sa kojih se pružaju prekrasni pogledi na središnju Sloveniju. Stol sa svojih 2236m najviši je vrh Karavanki. Pogled sa Stola je otvoren na sve strane, od Julijskih Alpa, Karavanki, Visokih i Niskih Turen, središnjih Karavanki, Kamniško Savinjskih Alpi i dobar dio Gorenjske.

CIJELI ČLANAK »