Najava promjenjivog vremena za vikend s 20. na 21. travnja 2024. nije omela dvadesetak planinara HPD-a Sisak da se hodanjem i planinarskim pohodom uključi u obilježavanje Dana planeta Zemlje 2024. pod nazivom “Dan planeta Zemlje u Moslavini”, u organizaciji Turističke zajednice grada Kutine, Biciklističkog kluba Kutina i Planinarskog društva Yeti iz Kutine.
Dvadesetak planinara našega Društva uputilo se u nedjelju 21. travnja osobnim automobilima u pravcu jezera Mikleuška (akumulacijsko jezero koje ima retencijsku svrhu), a nalazi se u srcu Moslavačke gore (Regionalni park Moslavačka gora od 2011.g.) Nekada, osamdesetih godina 20. stoljeća, područje oko jezera bilo je popularno mjesto okupljanja, rekreacije i zabave. Godinama je mjesto bilo zapušteno i neodržavano. Nekoliko posljednjih godina čine se znatni napori da mu se opet vrati stari sjaj. Krasno sunčano jutro s hladnim povjetarcem uz doček dobrodošlice organizatora, hodati smo stazom počeli u najavljeno vrijeme, u 9:00 sati širokim šumskim putem od jezera prema vidikovcu Vis i Humki (najviši vrh, 488 m). Kolona hodača (nekoliko stotina) kojih je bilo sa svih strana, iz Kutine, Siska, Petrinje, Novske, Čazme, Garešnice, itd. vijugala je šumom uz nekoliko kratkih odmora. Uz budno oko planinara PD Yeti Kutina, HGSS-a i ostalih iz organizacije duži odmor imali smo na vidikovcu Vis uz poglede dokle oko seže i uz sunce koje nas je mazilo sretne i zadovoljne. Veliki pladanj s voćem, keksima i sokovima čekao nas je na Visu, gdje smo se uz još ponešto iz vlastitog ruksaka okrijepili i malo odmorili. Trenutak opuštanja od hodanja i susret sa starim znancima i prijateljima, našim Đinom, Vladom Glogovskim, članovima Društva za proučavanje povijesti, kulture i prirodnih ljepota Moslavine “Lipa” iz Garešnice. Hodajući makadamom do Humke (444 m) susreli smo i naše sisačke planinare koji su planinarili iz smjera Podgarića (od “Mrcine”). Oni su si zadali neslužbeni zadatak hodanja te su taj dan prehodali 20 km za razliku od nas koji smo hodali u koloni (oko 10 km).
Spust od Humke Poučnom stazom “Crkveni Jarak” do Samostana Blažene Djevice Marije (Bele crkve) uz potok bio je lijep, ali hodali smo dosta brzo jer kod jezera nas je čekao grah s kobasicama. Dodatna motiviranost! Spust uz potok od Bele crkve do jezera, čini se kao da smo ušli u bajku. Potok, stijene, slapići, proljetnice, mlado lišće, trava, mirisi, zvukovi. Sve je markirano i lijepo obilježeno s poučnim panoima. Tako divlje, a opet pitomo. Reski zrak rumenio je naše obraze, vjetrić nas golicao, a sunce smo upijali svakim korakom.
Nakon što su drvene klupe uz jezero zauzeli umorni i žedni planinari, tražilo se sjedalo više.
Grah odličan. Organizacija za svaku pohvalu.
Jadranka Gabriša Perković
