Program je proveden radi osposobljavanja planinara za kretanje u brdima i planinama u zimskim uvjetima. Sadržavao je elemente visokogorskog planinarenja koji osiguravaju sigurno kretanje u planinama u svim periodima godine.
Interni program obuke obuhvtio je slijedeća osnovna znanja i vještine:
– Obuća i odjeća – kako se obući
– Potrebna tehnička oprema i korištenje
– Čvorologija
– Sigurno kretanje u zimskim uvjetima (primjena cepina i dereza)
– Padovi i zaustavljanje
– Navez i kretanje u navezu
– Izvlačenje (Sv. Bernard)
– Spuštanje
Teoretski dio obuke se proveo u Planinarskom domu Matija Filjak na Hrastovičkoj gori dok je praktični dio proveden na terenima u okolici doma. Obuku je proveo Miloš Bjelajac, član HPD Zrin (završen tečaj Zimska škola planinarenja SGVH i PK Horizont VG). U obuci su savjetima i primjerima sudjelovali i pripadnici Stanice HGSS Novska .
Toliko o službenom izvješću, a sad moje osobno mišljnje.
Ne mogu reći da je moj planinarski put posebno dug, oko godinu i pol dana. Pa iako sam u to vrijeme uspio završiti opću planinarsku školu HPS-a, iako me bilo od Sjevernog Velebita do Biokova, iako sam uspio „pokoriti“ i Jalovec, kojeg zovu i kraljem slovenskih alpi, vrijeme provedeno na ovom tečaju je najkvalitetnije utrošeno vrijeme u mojoj planinarskoj karijeri. Jedan od mojih životnih stavova najbolje opisuje kineska poslovica “Pokloniš li čovjeku ribu nahranit ćeš ga za jedan dan, naučiš li ga pecati nahranit ćeš ga za cijeli život“ . Tako je i u mom pristupu planinarenju. Nikad nisam sanjao o tome da me netko uzme za ruku i vodi po brdima, da mi sve pripremi i organizira, a ja da idem kao „kufer“ . Niti sam ikada mislio da je plaćena članarina dovoljan uvjet da bih sebe zvao planinarom. Od početka sam želio znanje, alat koji će mi omogućiti da sam biram svoje rute i ispenjem svoje vrhove na način siguran za sebe i svoje prijatelje. Upravo sam to dobio na ovom tečaju. Izuzetan instruktor, profesionalan i sustavan pristup edukaciji, praktična primjena kroz simulacije realnih uvjeta dali su mi mogućnost da dođem u planinu i sam upravljami svojom sudbinom. Naravno da je ovo samo početak puta, ali dobar je osjećaj biti na pravom putu.
Zato, Miloše, izražavam ti najiskreniju zahvalnost na trudu i entuzijazmu koje si uložio u naše obrazovanje i što mogu reći da sam danas bar 10 puta kompletniji planinar nego što sam bio prije nekoliko dana.
Zahvaljujem se i svim članovima HPD Zrin koje su pomogli u organizaciji ovog događaja. Želio bih istaknuti da je, iako živimo u doba kada profit caruje i sve ima svoju cijenu, cijeli ovaj teče bio potpuno besplatan. Osim toga ljubazni domaćini su nas častili klasičnim planinarskim ručkom, grahom sa kobasicama i ječmenom kašom.
Eto, toliko da se zna.
Srdačan pozdrav, Damir Matagić.
