Samoborsko gorje – Oštrc (22. siječnja 2017.)

Rude su staro naselje u kojem se još od 16. stoljeća kopala bakrena ruda. O tome, kroz lik Leonarda Grubera, piše i August Šenoa  u romanu Zlatarovo zlato.

 Iz Ruda pored crkve sv. Barbare vodi najkraći, ali i najstrmiji uspon na Oštrc. Slušajući prognozu, dobro smo se obukli, ali nakon prvog uspona do vinograda Nerze počeli smo se i svlačiti. Dan je bio sunčan, a temperatura oko nule. Priroda u bjelini i odsjajima sunčevih zraka. Mir. Nakon odvajanja za Veliki Dol  troje planinara je krenulo desno strmo uzbrdo na Ptičji vrh, a dvoje koji su fotografirali putem ostali su na markiranom putu, našli smo se pred domom kojeg održava HPD Željezničar (691 m). Osim tople juhe s gris knedlama koje su podsjećale na sante leda, ne može se biti na Oštrcu a da se ne pojede greblica. No, i pečena bundeva i domaće kobasice iz ruksaka nisu bile višak.

 Nakon kraćeg odmora, krenuli smo prema samom vrhu koji je alpskog izgleda te zbog strmih padina sa stijenama koje vire iz snijega izgleda i više nego što jest (752 m). Najviša točka vrha je u šumi, a spomen-ploča prvom izletu 1875. nešto dalje. Uživajući u panorami, ugodno smo se družili s dječakom Dominikom Turkom i njegovim ocem. Njih dvojica su simpatičan primjer da i djeca mogu nagovoriti odrasle da se bave planinarenjem. Dominik je transverzalac i upravo mu je u siječanjskom broju Hrvatskog planinara objavljen članak. Čestitamo! Na vrhu smo se sjetili i naših planinara koji su za vikend hrabro otišli u Alpe.

Spust je bio čisti gušt propadanja kroz meki i čisti snijeg. Povratak smo odradili kružno prema Velikom Dolu. Sunce nas je pratilo niz stazu, a panorama nudila pogled na obližnje vinograde i  slovensko gorje u pozadini. Vrlo brzo smo došli do Velikog Dola i PD Ivica Sudnik (530 m). Ovdje smo zastali sa željom da popijemo portugizac, ali nije bilo tog poznatog vinčeka ovoga kraja. Utješili smo se kuhanim vrancem, a neki su ostali vjerni pivu. Dom se nalazi na zaravanku koji je okružen šumom, a na stablima su kućice za ptice različitih boja i veličina. Vrlo je simpatično i meterološko uže, a kakvu prognozu daje pročitajte na jednoj od fotografija. Staza prema Rudama nedaleko doma zalazi u šumu, često je presijecana bistrim potočićima, no bez sunca postalo je hladnije.

Ekipica: Vesna P., Jasminka, Ognjen, Mićo i Vesna za dana se vratila u Sisak.

Vesna Rogulja Mart

 


Podijeli ovaj post:

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

Slične novosti

IMGP1784
Obavijesti

Šatorina (30.8.2014)

30. kolovoz 2014. Subota je. Bilo je pravo čudo uhvatiti barem jedan sunčani, dan za planinarski izlet. Svi željni hodanja pomno smo cijeli taj tjedan do subote , pratili vremensku prognozu. Trud se isplatio. Izlet na najviši vrh srednjeg Velebita – Šatorinu (1622) bio je za mnoge nezaboravan.

CIJELI ČLANAK »