Samoborsko gorje – Oštrc (22. siječnja 2017.)

Rude su staro naselje u kojem se još od 16. stoljeća kopala bakrena ruda. O tome, kroz lik Leonarda Grubera, piše i August Šenoa  u romanu Zlatarovo zlato.

 Iz Ruda pored crkve sv. Barbare vodi najkraći, ali i najstrmiji uspon na Oštrc. Slušajući prognozu, dobro smo se obukli, ali nakon prvog uspona do vinograda Nerze počeli smo se i svlačiti. Dan je bio sunčan, a temperatura oko nule. Priroda u bjelini i odsjajima sunčevih zraka. Mir. Nakon odvajanja za Veliki Dol  troje planinara je krenulo desno strmo uzbrdo na Ptičji vrh, a dvoje koji su fotografirali putem ostali su na markiranom putu, našli smo se pred domom kojeg održava HPD Željezničar (691 m). Osim tople juhe s gris knedlama koje su podsjećale na sante leda, ne može se biti na Oštrcu a da se ne pojede greblica. No, i pečena bundeva i domaće kobasice iz ruksaka nisu bile višak.

 Nakon kraćeg odmora, krenuli smo prema samom vrhu koji je alpskog izgleda te zbog strmih padina sa stijenama koje vire iz snijega izgleda i više nego što jest (752 m). Najviša točka vrha je u šumi, a spomen-ploča prvom izletu 1875. nešto dalje. Uživajući u panorami, ugodno smo se družili s dječakom Dominikom Turkom i njegovim ocem. Njih dvojica su simpatičan primjer da i djeca mogu nagovoriti odrasle da se bave planinarenjem. Dominik je transverzalac i upravo mu je u siječanjskom broju Hrvatskog planinara objavljen članak. Čestitamo! Na vrhu smo se sjetili i naših planinara koji su za vikend hrabro otišli u Alpe.

Spust je bio čisti gušt propadanja kroz meki i čisti snijeg. Povratak smo odradili kružno prema Velikom Dolu. Sunce nas je pratilo niz stazu, a panorama nudila pogled na obližnje vinograde i  slovensko gorje u pozadini. Vrlo brzo smo došli do Velikog Dola i PD Ivica Sudnik (530 m). Ovdje smo zastali sa željom da popijemo portugizac, ali nije bilo tog poznatog vinčeka ovoga kraja. Utješili smo se kuhanim vrancem, a neki su ostali vjerni pivu. Dom se nalazi na zaravanku koji je okružen šumom, a na stablima su kućice za ptice različitih boja i veličina. Vrlo je simpatično i meterološko uže, a kakvu prognozu daje pročitajte na jednoj od fotografija. Staza prema Rudama nedaleko doma zalazi u šumu, često je presijecana bistrim potočićima, no bez sunca postalo je hladnije.

Ekipica: Vesna P., Jasminka, Ognjen, Mićo i Vesna za dana se vratila u Sisak.

Vesna Rogulja Mart

 


Podijeli ovaj post:

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

Slične novosti

lovro
Obavijesti

Spomen na Lovru (Ivan Lovreković)

Rođen je 13. kolovoza 1940. godine u Hrvatskom Čuntiću. Cijeli radni vijek proveo je u Željezari Sisak. Nakon učlanjenja u HPD Sisak 1992. odmah se uključio i u njegov rad. Sudionik je brojnih radnih akcija na Oltarima, Moslavačkoj Slatini i Kleku.

CIJELI ČLANAK »