Menina planina (02. 04. 2016.)

Gradom dominira barokna crkva sv. Mohorja i Fortunata; kažu da je iz 18. st. te da je po volumenu i visini kupole najveća u Sloveniji. Jutarnju kavicu i čaj u  još uspavanom gradiću pijemo u restoranu uz dom kulture.  Naša vodičica Vesna Poljak, koja je poželjela nakon nekoliko godina podsjetiti se gdje je bila,  donosi odluku prema kojoj ćemo odraditi kružnu stazu te krećemo prema domu na Menini črez Borovnico (3h).

Na stazu nas je ispratio povik seljana: Punčke, medved! Mislile smo da se šali s nama i veselo krenusmo dalje. Staza strmo kreće kroz borovu šumu i vrlo brzo puca lijep pogled na mjesto u dolini. Negdje pred prvim vrhom, Prag (1170m) doživjela sam prvi put susret s divljom životinjom u šumi, iskreno mislila sam da je vuk. Dotrčao mi je ususret, stao na razdaljini od nekih 5m i otrčao u suprotnom smjeru. Srce mi je stalo. Kasnije nam je domar rekao da nema vukova, ali ima  lisica i šakala, te medvjeda koji ovih dana šeće oko doma. Znači, vidjela sam šakala, a što se tiče medvjeda nadale smo se da nećemo!

Iako nam je prvotni plan bio doći do doma preko Jespe, zbog snijega skrenule smo stazom Ovčji stan te snježnom kosinom, nakon sat vremena, izbile na visoravan Smrekovac tj. pred dom. Snijeg je bio u razini stolova te smo zapravo do doma došle hodajući po njima. Budući da se sam vrh Vivodnik (1508m) nalazi 15 min od doma nastavile smo prema njemu.

Sunce je bivalo sve jače, dizala se niska naoblaka te smo popevši se na piramidu doživjele točno u podne pravu planinsku predstavu. Kako su se oblaci razilazili tako smo bile nagrađene pogledima prema vrhovima Kamniških alpa. A potom su se kao kazališni zastor, ponovno navukli oblaci i predstava je završila. U domu smo izazvale čuđenje, činjenicom od kuda smo došle, a domar je kao znak prepoznavanja našega grada odmah spomenuo Željezaru.

 Nakon kratkog odmora, krenule smo prema vrhu Špic (1499m) na kojem je objekt radio-amaterskog kluba Domžale-Moravče.  Spuštamo se travnatom visoravni prekrivenom šafranima i otiscima medvjeda i njegova valjanja pjevajući hitove iz mjuzikla Mamma mia. Naravno znamo samo referene. Staza od doma mimo Semprimožnika (3h) djelom je strma, a djelom poput travnatog tepiha.  Nakon 2h hoda dolazimo do Florjana  pri Gornjem Gradu tj. pred crkvu sv. Primoža i Felicijana s divnim vidikovcem s kojeg puca pogled na dolinu. Po silasku preko Usranog klanca, obzirom da smo nadmašile naše vremenske okvire, odlazimo do Kamniške Bistrice. U samom podnožju Kamniških alpi jedino što poželiš, vratiti se opet!

Napisala: Vesna Rogulja Mart


 

Podijeli ovaj post:

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

Slične novosti

9
Obavijesti

Goletne rudine (9.2.2019.)

„Ispada kako Velebit poznajem bolje od lokalnih banijskih brda“, napisala je Petra, planinarka našeg društva. Mislila je na područje oko Hrastovice. A što bi tek rekli za područje Zrinske gore!

CIJELI ČLANAK »