16 samosvjesnih žena i jedan pratitelj (zlu ne trebalo) okupilo se te subote u 7.30 ispred željezničkog kolodvora (naćet potresom od 29.12.2020.g. 6,3 po richteru) i sa pet auta krenuli prema Sv. Martinu pod Okićem uz jedno stajanje na neizostavnu kavicu (Relacija Sisak – Lučko – benz. Tiffon (kavica), starom karlovačkom prema Rakovom potoku – Galgovo – Sv. Martin na parking škole.)
Spremni za start, krenuli cestom pa ubrzo preko polja u šumu i laganim korakom do početka Dragojline staze (službeno sat vremena), ali ako uživate u prirodi ne mislite na vrijeme, a pogotovo ako malo skliznete s puta zbog zapričanosti, to traje i traje (naše geslo: izlet nije uspio ako nisi zalutao). Nastavljamo uspon na Dragojlinoj stazi (pola sata, B umjereno teška), južna strana, prvi dio šumska staza, a onda kreće izazov, strme stijene s osiguranjima, sajlama i klinovima sve do Okić grada (499m). Za većinu je to bilo novo iskustvo, a posebno su bile oduševljene naše nove planinarke Ivana, Karla i Matea. S vrha panoramski pogledi, slikanje, žig za potvrdu… Slijedi spust prema pl. domu „Dr. Maks Plotnikov“ pod Okićem gdje nas je čekala okrepa, pivica, štrudlica ili grah po želji (za van).
Na stazama uvijek susrećete poznata lica. Ovaj puta bila je to ekipica koju je vodila Ljilja iz Petrinje. Srdačni pozdravi, a druženje smo nastavili u Domu. Svi s istog područja gdje su Corona i potres ostavili traga, ali ovakvi susreti liječe, bude lijepa sjećanja i treba ih što više, više…
U povratku bila je sloboda kretanja, jedne za Sisak, druge za Samobor (bez kremšnita, zbog„ corona“ gužve), a treće na kondicioni trening na Plešivicu (779m).
Cjelodnevni boravak na suncu, čistom zraku uz dozu smijeha okreću leđa Coroni.
Tko je bila Dragojla Jarnević i zašto smo izabrale baš tu stazu?
Dragojla Jarnević (1812 – 1875), karlovčanka, književnica, začetnica pedagogije, avanturistica i prva hrvatska alpinistica.
Bila je među začetnicima planinarstva i alpinizma u doba ilirskog preporoda pa se smatra prvom planinarkom i alpinisticom. Kao prva žena popela se na Okić, kod Samobora s južne strmije strane stijene. U to vrijeme bio je to velik poduhvat jer nije bilo alpinističke opreme pa se morala penjati bosa i ženstveno odjevena („kiklja“) po stijenama. Staza njena uspona danas je označena kao Dragojlina staza.
A mi smo iz tih razloga željele biti Dragojle, ali Dragojle 21.stoljeća.
Organizatorice, Anica Šandrk, Marina Dujmušić i Vlasta Žarković
Tekst i fotografije: Vlasta Žarković
