Nedjelja, 11. dan godine 2024. u prevrtljivom mjesecu veljači. Tjedan iza nas obilovao je suncem i lijepim vremenom, temperaturama iznad prosjeka za ovaj dio godine. Nisam ni trebala gledati kroz prozor, vani je kišilo. Nas dvije, članice HPD-a Sisak, Gordana i ja bile smo zadužene organizirati tradicionalni izlet sisačkih planinara na Moslavačku goru. Najave meteorologa za nedjelju nisu bile povoljne. Suvremene vremenske prognoze vrlo su precizne, gotovo u sat, minutu može se predvidjeti gdje će padati kiša, puhati vjetar i slično. Dogovor nas kao organizatorica u subotu navečer bio je NE ODUSTAJEMO! Stazu dobro poznajemo, a i tijekom hodanja ruta se uvijek prema dogovoru može prilagoditi. Nisam očekivala da će itko doći na mjesto okupljanja, parkiralište SPAR SUPERMARKET Popovača. Ali evo ih, prvo sam ugledala planinarske ruksake, štapove i zatim vesela i nasmijana lica Emice, Darka i Petra. Pod kišobranima, pomalo se tresući od hladnoće, nazdravili smo i s dva automobila krenuli prema prijevoju Gornja Jelenska (Baza). Odmah pri ulasku na šumski put dočekalo nas je blato i “sitna kiša”. Darku i Petru bilo je ovo prvo hodanje Moslavačkom gorom. Dobro raspoloženi, puni energije hodali smo šaleći se. Gora nas je dočekala okupana kišom, sagom od uvelog lišća, tragovima divljači na putu. I vjetar se od nekud došuljao, snažno zahučao i zatresao gole grane drveća i nestao. Na križanju šumskih putova skrenuli smo prema Garić gradu, najvećoj, najbolje sačuvanoj i najpoznatijoj moslavačkoj srednjevjekovnoj utvrdi. Nalazi se u prekrasnoj šumi na 356 m n.v. Pretpostavlja se da je građen 1256. g. Obišli smo zidine, malo raspirili maštu, uplovili u legende i nakon prve marende krenuli put najvišeg vrha Moslavačke gore Humka. Kiša je tiho rominjala, tek toliko da ju ne zaboravimo. Opušteni, odlično raspoloženi brzo smo stigli do Humke. Tamo su nas dočekali Lidija i Marko iz Kutine želeći s nama nastaviti hodati. Kratki predah na Humki, najvišem vrhu 489 m n.v. Ovdje se nalazi šumarska kuća i natkriveno odmorište u srcu Panonske Hrvatske. Do Humke može se pješice ili biciklom, planinarskim ili biciklističkim stazama i iz gotovo svih gradova Moslavine ili možete doći automobilom iz sela Mikleuška, Podgarić i Kutinica cestama koje su kombinacija asfalta i makadama. Širokim šumskim makadamom od Humke uputili smo se prema vidikovcu Vis na 437 m n.v. Vrh s malim proplankom s kojega su lijepi vidici na istočni dio Moslavačke gore sve do Psunja. Vrh Vis dio je Hrvatske planinarske obilaznice. Ručak s pogledom na Visu. Poslije kiše sve je blistalo i daleko nam je pogled sezao. Malo se i zaplesalo uz sunce koje nas je pomazilo i još više oraspoložilo. Hodati smo nastavili prema najstarijem pavlinskom samostanu u Hrvatskoj, Samostanu Blažene Djevice Marije (osnovan je u 13. st.). Trenutno se vrše iskapanja i konzerviranja na lokalitetu. Duboko kroz kanjon od Bele Crkve uz potok, hodati smo nastavili lijepo uređenom poučnom stazom “Crkven jarak” uz dodatni oprez. Zbog kiše uska staza bila je skliska i mjestimično blatnjava. Pomno prateći dan prije vremensku prognozu Gordana nas je informirala i usput požurivala s razlogom, kako je jača kiša najavljena za oko 16 sati. Do Humke polukružnom stazom od Visa brzo smo stigli uz kratke predahe. Oprostili smo se od Lidije i Marka i krenuli prema Bazi. Kiša je tiho prijetila tko zna po koji put taj dan. Hodali smo dosta brzo. Oko 15 sati završili smo hodanje i uputili se prema Vili Garič u Podgariču na kavu. I evo nje opet i to u malo žešćem obimu, kiša. Mene je na putu do Siska mjestimično pratio i pljusak. Ostali dio ekipe zaputio se na sok u Darkovu vikendicu i još malo druženja.
Lijep izlet u odličnom društvu. Od 8 do 15 sati bili smo na Moslavačkoj gori i uz nekoliko pauza i odmaranja prehodali 18 km. Naš glavni fotograf Petar bilježio je svaki naš korak.
Jadranka Gabriša-Perković
