20.06. u ranim jutarnjim satima mala 4-člana ekipa kreće preko Drniša i Vrlike do malog sela Ježevića iza kojega vode 2 puta do podnožja velike planine i dalje do vrha. Duža staza (4.30h) ide preko Marinog bunara a malo kraća (4h) preko Modraša i Romića Lokve. Za ovu drugu stazu potrebno je skrenuti sa glavne ceste kod zidane autobusne postaje i voziti se još 3 km solidnim makadamom do Sutine (P). U početku put ide lagano uzbrdo kroz šumu i makiju. Nakon 1h staza postaje strmija i kada već pomisliš „šta je meni ovo trebalo“ otvori se pogled na Peručko jezero i Svilaju i svaki umor odlazi u zaborav. Na prijevoju nas dočekuju prekrasne cvjetne livade i konačno….pogled na V.D…. još samo proći Romića Lokvu, dohvatiti staru ratnu cestu a onda kroz labirint klekovine ravno prema vrhu. I evo nas, pomalo umorni, znojni ali očarani ljepotom krajolika koji nas je ugostio i pružio nam ovo veliko zadovoljstvo. Nalazimo se u okruženju veličanstvenih planina…Troglav nam je na dohvat ruke , malo dalje ponosno stoji Kamešnica pa Cincar…tu su i Kozjak, Mosor, Biokovo….. V.Duvjakuša je vrh na kojem je podignut spomenik u znak sjećanja na 31-og poginulog branitelja domovinskog rata legendarnih Puma. Njima u čast prozvano je i novo sklonište „Puma“ koje se nalazi ispod vrha na prekrasnom mjestu sa pogledom na jezero. Kuća je rad vrijednih planinara iz PU „Dinaridi“ koje smo zatekli u završnim radovima na objektu. Srdačni, susretljivi počastili su nas pivom,sirom. Bilo bi lijepo tu noćiti…ali mi smo imali druge planove i odlučili smo se za spust.
Napuštamo Sutinu i krećemo prema izvoru Cetine gdje smo na kratko „točali“ noge. Kratka pauza u Vrlici tek toliko da se nadoknade izgubljeni elektroliti i konačno krećemo prema moru gdje stižemo na večernje kupanje. Naravno da smo nakon ovakvog dana svi spavali kao bebice i nije se bilo lako sutradan dignuti i ponovo krenuti put planina ali znali smo da Šator planina strpljivo čeka naš dolazak.
Nedjeljno jutro,tek je 7h a mi već napuštamo more i preko Knina idemo prema Bosanskom Grahovu odakle ima 36km ceste do Šatorskog jezera. 20km asfalta, 10km dobrog makadama i zadnjih 7km malo lošije ceste ali Anićin auto podnosi sve nevolje i ubrzo stižemo do cilja.
Šator(1872m) je najljepša planina zapadne Bosne. Smještena je na sjevernom rubu Livanjskog polja između B Grahova i Glamoča. Okružena visoravnima djeluje pitomo i pristupačno ali je njena sjeverna strana kamenita i strmo se izdiže iznad jezera, tog planinskog bisera smaragdne boje u kojem se može i kupati za vrijeme ljetnih vrućina.
Uspon na vrh traje 1-1.30h, nije zahtjevan. Početni i završni dio malo strmiji a između lagana šetnja. Na vrhu susrećemo mlade speleologe iz Splita. Nakon ugodnog odmora uz jezero put nas vodi prema Drvaru i Bihaću pa koristimo priliku posjetiti NP Unu-poznati Štrbački buk, slap visok 24m. Na žalost premalo je vremena za neko veće razgledavanje…šteta…možda neki drugi put!
Vesna Poljak
