Nakon pet sati putovanja stigli smo pod padine moćne Dinare. Uspon smo započeli iz mjesta Glavaš. Staza gotovo da i nema ravnih dijelova već je neprekidna uzbrdica koja vas za 4 sata dovodi do najviše točke naše Domovine. Naravno, ako se ne odmatrate. Uz žegu koja nas je nemilosrdno ispcrpljivala, nakon nekih 5 sati stigli smo do samog Sinjala. Iako se kap vode na Dinari plaća suhim zlatom, na vrh se nekim čudom, dovukla i boca pjenušca. Brzo je isparila!
Nakon odmora, naslikavanja i nazdravljanja istim smo putem krenuli natrag. Za 2 sata smo se spustili do polazne točke. Uz zaustavljanje na izvoru Cetine, dovezli smo se u mjesto Budiše na obali Peručkog jezera i našeg domaćina Ante Budiše. Tu smo imali organiziranu večeru i spavanje. Idući dan smo ispenjali Kijevski Kozjak i njegov najvišii vrh Bat. Krajolik koji smo jučer gledali sa Dinare, sada nam se prikazivao iz suprotne perspektive. Tu smo se rastali sa Lipašima i krenuli prema Sisku. Uz ručak u Kninu, te obilazak izvora Zrmanje i izvora Slunjčice oko 22 sata smo stigli doma. Sve u svemu super vikend. Dva vrha, od kojih je jedan najviši u Hrvatskoj, te tri izvora prelijepih rijeka dovoljan su razlog za zadovoljstvo, a o gulašu, pršutu, siru te litrama ispijenog vina kod Ante ne treba niti govoriti. To ćete jednom morati sami isprobati. Bar se nadam.
Ostatku naše ekipe, koji nažalost nisu mogli biti s nama, želimo puno sreće i mirno more.
Indira, Đino, Marijan, Edin i Damir.
