Subota 19. listopada 2013. godine, zora nad Siskom najavila je lijep dan. Raspoloženi premda još malo sneni, „potrpali“ smo se u autobus s nešto više prtljage i prepustili u sigurne ruke našeg vozača Iveka točno u 6:00 sati. Na ugodnoj vožnji prati nas veliki sjajni mjesec i mami na pomalo mistična razmišljanja.
Kamniško-Savinjske Alpe ime duguju gradiću Kamniku koji se nalazi u njihovom južnom podnožju te rijeci Savinji kojom su omeđene sa sjeverne strane. Gotovo pravilno, protežu se u smjeru istok-zapad s vrhovima iznad 2000 m.n.v. – Ojstrica, Planjava, Brana, Turska gora, Skuta, Grintovec, Jezerska i Kokrška Kočna.
Cilj našeg uspona je njihov najviši vrh – vrh Grintovec (2558 m.n.v.).
– I? Kakav je plan?
– Prvi dan Rombon, drugi dan ćemo vidjeti. Možda Bavški Grintavec.
– A ako je Mangart blizu, možda via italiana?
– Nije loša ideja. Vidjet ćemo s ostalima. Ponesi šator, vreću za spavanje, opremu za ferratu, hranu i vodu za dva dana, ne znamo još gdje ćemo spavati. Možda kamp u Bovcu ili… Vidjet ćemo usput.
– Dogovoreno.