Iako smo na putovanju po Maroku imali “savršeno” vrijeme za turističke obilaske uz 20-ak stupnjeva celzjievih, ispostavilo se da su dva dana koja smo planirali provesti na planini bila najhladnija u godini. Spavali smo u planinarskom domu bez grijanja na -20, a tokom uspona na sami vrh nas je pratio i ledeni vjetar te uslijed takvih uvjeta nismo uspjeli u punom sastavu doći do vrha.
Uspon kreće iz sela Imlil (1800 m) gdje nas je čekao naš planinarski vodič. Uslijedilo je 5 sati hoda kroz prekrasne udoline, s povremenim pogledom na sami vrh. Putem se prolazi pored 3 mjesta za odmor gdje se može osvježiti uz cijeđeni sok od narandže i čaj ili pojesti nešto. Zadnju trećinu puta smo hodali uz dosta jaki snijeg, no po planu stižemo do doma Toubkal Refuge (3206 m).
Drugi dan se ustajemo u 4:30 sati uz plan da do svitanja dođemo na prijevoj na visini oko 4000 m i dočekamo izlazak sunca. U slično vrijeme je krenulo još 10-ak planinara. Uvjeti za hodanje su bili teški. Osim “spavanja” na -20 bez grijanja, na hodanju praćeni ledenim vjetrom, podijelili smo se brzo u nekoliko grupa jer je dosta planinara moralo u tim uvjetima odustati. Dvoje od nas 5 je uspjelo doći do vrha Toubkal na 4167 metara visine, no zbog hladnoće smo samo kratko uživali u panoramskim pogledima na sve strane. Uslijedio je brzi spust do doma, puno lakši zbog hodanja po mekanom snijegu. Nakon ručka na domu, sretno smo se svi zajedno spustili nazad do sela Imlil.
Sretni i zadovoljni već i prije kraja puta smo počeli planirati sljedeću Afričku avanturu. 🙂
Tekst i fotografije: Marko Kotaranin
