NOĆNI USPON NA HRASTOVIČKU GORU (15.02.2014.)

Dobro raspoložena ekipa hodača ubrzo se po okupljanju uputila planinarskom  stazom preko Paljevina do Vidikovca i krajnjeg cilja, Planinarskog doma Matija Filjak. Već dobro znana staza bila je svima lak zadatak i više ugodna šetnja u noći punog Mjeseca, nego li neki veći planinarski izazov. Izazovne su bile zvijezde razasute po nebu i Mjesec koji je postajao sve udaljeniji   ali i sjajniji. Gotovo da nam nisu bile potrebne ni baterije. Razgovarali smo i hodali, isprva gnječeći blato koje je teško bilo zaobići a potom tihi hod po lišću uz šapat vjetra u golim krošnjama drveća. Kroz ogoljele grane u zimskom snu vidjela su se u daljini svjetla Petrinje i Siska. Prekrasan noćni prizor . Mi ovdje gore na Hrastovičkoj gori, a dolje, u daljini grad  tone u san. Topla noć u veljači i pretopla  za ovo doba godine   što je u potpunosti „oborilo“ značenje priče o punom Mjesecu u veljači koji se naziva  Snježni jer se smatralo da  u to doba pada najviše snijega. Zalihe hrane bile bi na izmaku, a ljudi bi rijetko izlazili iz svojih kuća. Do Vidikovca smo brzo stigli. Oni vještiji koji dobro poznaju teren čak su imali“noćnu berbu trnina“, a poletarci, mališani petog razreda osnovne škole vješto su se popeli na Vidikovac želeći bolji pogled na cijeli kraj noću. Još malo blata  i preskakanja grana i stigli smo do planinarskog doma gdje smo osim našeg domara Adriana, zatekli još nekoliko planinara. Nismo mogli odoljeti kolačima  i siru, lijepa gesta naše „vodićice“ noćnog uspona, Anice, koja se cijelo vrijeme brinula kako bi nam bilo što ljepše i ugodnije. Dio je noćnih hodača ostalo noćiti u planinarskom domu, a dio nas se spustio preko Vodovoda i otišlo kući na počinak. Ali već slijedeći dan , u nedjelju  bili smo spremni hodati kružnom stazom oko kule Pecki, pokraj pećina  i natrag do planinarskog doma. S nama je hodala i skupina mladih ljudi iz Zagreba i naš Petrinjac, sportaš i glumac, Mario Valentić. Da bi se osjetila čar jednog noćnog uspona, hodanja, jednostavno, mora se probati. Svaki je upit zašto to činimo noću, suvišan. To je nešto posebno, pomalo mistično, osobito u noći punog Mjeseca.

Jadranka Gabriša Perković

 

 

Podijeli ovaj post:

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

Slične novosti