Idemo u Kutjevo i stvarno nam treba dan bez kiše. Dižem se u 4 i 15, a vani mir-ne čuje se romor kiše. Gledam kroz prozor prema lokvama, a voda mirna. Jupi, ne pada. Sastanak je kao i obično kod željezničkog kolodvora. Već je grupica na stepeništu kolodvora no autobusa još nema. Blaža je zdvojna da li će svi doći jer ih je u subotu sedmero otkazalo putovanje zbog kiše. No nas 35 hrabrih se skupilo i uvjereni da ćemo imati dobro vrijeme krećemo prema Galdovu, pa prema autoputu. Vozi nas Ivek i već na cesti kroz Brezovicu kreću vicevi- izmjenjuju sevozač Ivek, Štef Majača i moj Berislav. Prednji dio busa se trese od smijeha. Polako sviće i sunce se na istoku probija kroz oblake što još više podiže dobre vibracije planinara. Sa autoceste silazimo u Lužanima i krećemo prema Požegi. Iza mene sjetni uzdasi Dane i Zlate koje su došle u svoj kraj i prisjećaju se svog djetinjstva u Slavoniji. U Kutjevo stižemo oko 9, dočekuje nas predstavnik domaćina i upućuje do šatora gdje su jutarnja rakija, čaj, špek, čvarci, švargle, domaće kobasice, pogaće i za mene najzanimljiviji kolači. Sakupljaju se planinari u velikom broju.
U 10 sati predstavnik domaćina pozdravlja okupljene , ima nas iz Hrvatske, BiH, Slovenije, Mađarske i Srbije, govori o programu i stazama (3 pravca). Sunce je rastjeralo oblake i veći dio naših planinara kreće srednjom stazom koja ide kroz vinograde. Usput zastajemo na degustacijama rakije i mladog vina. Nakon vinograda i djela cestom, skrećemo u šumu. Gledam lijevo i desno od staze u nadi da ću ugledati vrganj, iako baš nisam uvjerena da ću nešto naći, jer ove jeseni nisam našla niti jednog. No sreća me poslužila i ugledala sam poštenog kapitalca (doma sam ga izvagala-500 grama), prekrasan zdravi vrganj. Kako oni obićno rastu u paru pogledala sam oko njega i našla još dva no oni su već bili u fazi truljenja. Sutra će biti super ručak!!!
Nakon 2 sata stižemo do našeg cilja, sklonište Mlaka, gdje se nalazi planinarska kućica i nadstrešnica. Odmaramo dok ne počinju stizati planinari koji su išli najduljom stazom, pa se drugom stazom spuštamo u Kutjevo. Odlazimo do busa da ostavimo ruksake pa moje društvo odlazi na grah koji nam je preporučila Ljerka koja ga je već smazala. Već dugo nismo jeli tako dobar grah. Sad se može do pozornice jer su“ bušice“ pune. Počinje ceremonija krštenja mošta, a nakon toga ples. Zlata skače i juška, Dana kreće s Lovrom, a Gaš vrti Bubu. Moje noge isto cupkaju u ritmu. Krenulo je i slavonsko kolo pa većina naših kreće plesom u krug. Snimam ih kamerom kako bi i doma uživala u tom prizoru, toliko ozarenih lica i pjesme. Naši najstariji planinari (po godinama u društvu, a i po godinama života) Ivanka i Lovro plešu ko kakvi mladi, a i našeg vozača Iveka su naše planinarke uspjele odvući na ples. Na žalost brzo je došlo vrijeme povratka, (uvijek se mora ići kad je najljepše) pa odlazimo do busa i pravac Sisak. Od kretanja iz Kutjeva pa do Siska u busu se pjevalo (vjerojatno je pomogla i degustacija pokrštenog mošta) pa je to moj prvi izlet od kad sam u Društvu da se pjevalo cijelim putem. Ovaj izlet trebao je voditi Pjer, no zbog slomljene noge ostao je doma, a Blaža ga je dostojno zamjenila i u veselom duhu u suradnji s Ivekom vratila nas u Sisak. Prošli smo cijeli dan bez kapi kiše. DAN ZA PAMĆENJE
Renata Belec
