Žumberak i Samoborsko gorje 28. svibnja 1999. odlukom Hrvatskog sabora proglašeno je zaštićenom prirodnom vrijednošću: Parkom prirode. Nakon višemjesečne izolacije zbog epidemije korona virusom, bio je ovo prvi društveni izlet iz Plana izleta HPD-a Sisak.
Okupili smo se u 5:45 sati ispred Željezničkog kolodvora u Sisku, rasporedili se u devet automobila (jedna ekipa čekala nas je u Krašiću, 10. automobil) i krenuli prema Zagrebu, potom kod Jastrebarskog skrenuli za Krašić gdje smo popili prvu jutarnju kavu. Jutro bez oblaka uz svo bogatstvo sunčevih zraka, obećavalo je lijep dan bez kiše. Organizatori izleta i naši vodiči, Marija i Slavko Didović, poveli su nas planinarskom stazom od sela Sošice prema vrhu. Hodali smo lagano, malo makadamom, malo šumskim stazama uz zvuk vjetra u krošnjama drveća. Ono što nas je sve “oborilo s nogu” bile su prekrasne livade Žumberka koje su se pred našim očima otvorile kao stranice najljepše knjige ispisane visokim travama i cvijećem šarenih boja. Mirisi, boje, zvukovi i vjetar koje se šulja kroz vlati trave, očaravajuće i opijajuće.
Nakon skoro tri sata laganog hoda došli smo do vrha Sveta Gera (1178m, HPO). Sv. Gera, najviši vrh Žumberačke gore i sjeverozapadne Hrvatske, nalazi se u samoj blizini slovenske granice. Hrvatsko ime za vrh je Sveti Ilija, naziv je to koji je gotovo zaboravljen, a danas se uglavnom koristi slovenski naziv Sv. Gera. Sam vrh je širok valovit proplanak dug 300 metara. U blizini vrha je i sporni vojni objekt kojeg je 1991. napustila bivša JNA nakon čega ga je zauzela Slovenska vojska.
Slovenci vrh od 1923. nazivaju Trdinov vrh prema Janezu Trdini, književniku iz Novog Mesta. Stari naziv je puno stariji, a potječe od Crkve sv. Jere iz 15. stoljeća, koja se nalazi nekoliko stotina metara od vrha na slovenskoj strani. U blizini vrha su i ostaci crkve Sv. Ilije. Slovenska radiotelevizija je do 1986. godine sagradila blizu vrha 94 metara visoki televizijski toranj.
Ručak iz ruksaka na samome vrhu, uživanje u pogledu prema Alpama i Sloveniji. i zatim lagano istim putem natrag. Jedna skupina pokušala je nekom drugom stazom do Pliješi, ali su odustali te smo se ponovno spojili na dijelu šumskog puta. Umorni i opijeni ljepotom svega što smo hodajući Žumberkom vidjeli i doživjeli, odmorili smo se uz popodnevnu kavu u Krašiću. Jedna manja skupina odlučila je nakon kave posjetiti još dva zanimljiva mjesta: Sopotski slap. Slabo je poznato da se jedan od najvećih slapova u Hrvatskoj smjestio u Žumberačkoj gori i to samo 3 kilometra sjeveroistočno od Sošica na jednom od početnih krakova rijeke Kupčine. Nalazi se na izuzetno visokih 700 metara nadmorske visine, a kaskadama je podijeljen na tri dijela ukupne visine 40 m kroz koje se voda slijeva u livadu u podnožju. Na kraju su planinari obišli i Jamu Jazovku, prirodnu jamu kraj sela Sošica – jama – kosturnica u koju su 1943. partizani bacili 250 ubijenih hrvatskih vojnika, a tijekom 1945. komunistička je vlast ubijala i u jamu bacala zarobljene vojnike i civile. Od medijskog otkrića Jazovke 1990. svake se godine, u nedjelju najbližu 15. svibnja, slavi spomen-misa za poginule.
Zadnja skupina planinara koja je obišla sve navedeno, vratila se u Sisak oko 20:00 sati.
Tekst i fotografije: Jadranka Gabriša-Perković
