U autobusu nas je bilo 50 iz tri društva: HPD Sisak, HPD „Djed“ H. Kostajnica i HPD „Jelengrad“ Kutina. Stigavši u Ogulin posjetili smo Zavičajni muzej uz pratnju vodiča. Proveo nas je zanimljivim postavom posvećenim: domovinskom ratu, Ivani Brlić Mažuranić, „kako su živjeli naši stari“, ćeliji Jože Broza i nama najzanimljiviji planinarko alpinistički, gdje smo uspoređivali izloženu opremu s onom danas (drvene skije, gojze? koliko kila imaju? odjeća prvih planinara koji su se popeli na Klek…). Pronašli smo i svoju naljepnicu u masi drugih, dobar osjećaj.
Nakon muzeja kavica na sunčanoj terasi „Starog grada“. Tko je prošetao gradom nije mogao sakriti oduševljenje njegovom uređenošću i čistoćom (nigdje ni jednog papirića, to je kultura građana). Pažnju je privukao i Đulin ponor (50 m dubok). Prema legendi ime je dobio po djevojci Đuli ili Zulejki u koji se bacila zbog nesretne ljubavi, a na stijeni iznad ponora voda je izdubila lik Đulinog Milana kako gleda u mračni ponor.
U 10.30h napuštamo Ogulin i vozimo se prema Bjelskom. Pogledom pratimo prepoznatljivo obličje Kleka izgleda na usnulog diva. To je naš izazov. Tu su još Stožac i monolit „Visibaba“ na početku Bjelskog.
Evo nas na početnoj točki uspona. Obavili smo pripreme. Jača grupa s Anicom krenula je prva, a za njima i svi ostali. Nije bilo usporavanja, ali ni ubrzavanja. S obzirom da je većem dijelu planinara prvi puta morali su Klek doživjeti u svom svijetlu kako bi im ostao u lijepom sjećanju. Putem se uživalo u proljetnicama, fotografiralo, šalilo, smijeh je odzvanjao planinom okupanom suncem, a vjetar jeku nosio u visine. Od pedeset minuta pa do sat i pol svi smo stigli do Doma (1000m).
Nakon kraćeg odmora krenulo se na vrh (1181m). U razmacima na vrhu nas je bilo 47, ostali pod vrhom ili u Domu. Najbrža šestorka popela se i na Klečice (1062m), sada olakšavaju sajle.
Na vrhu, sjetilo se legende o klečkim vješticama, ali performans 21. stoljeća.
Opuštanje u domu, zajednička fotka. Prvo nas napuštaju Vesna, Hrvoje i Tea koji su stigli s autom.
Vrijeme je brzo odmicalo, pozdravili smo se s domaćinom iz HPD „Klek“ Ogulin i laganim koracima spustili se do busa. Zadovoljstvu nije bilo kraja.
Još jedno zaustavljanje u Ogulinu, hotelu Frankopan kako bi nadoknadili izgubljenu energiju birajući jedne od pedeset ponuđenih palačinki. U sumrak odlazimo iz Ogulina sa zadnjim pogledom na „ležećeg diva“ okupanog nebeskim crvenilom.
Ovo je za mene jedan od posebnijih izleta, potpuno opuštena atmosfera u kojoj je vladala međugeneracijska osjećajnost s obzirom da su bili planinari od 6 pa do 70. god.
Zahvaljujemo na povjerenju. Ekipo, čekaju nas novi vrhovi.
Tekst i fotografije: Vlasta Žarković
Ostatak fotografija (od naše drage Lily) pogledajte u fotoalbumu: https://photos.app.goo.gl/6sqHzSymxgsfzVqk6
