Prije Oštarija u mjestu Rizvanuša skrenuli smo s glavne ceste i dobrim makadamom stigli do planinarske staze prema planinarskom domu i Visočici. Čitala sam i čula da su gospićki planinari na mjestu srušene zgrade grade novu planinarsku kuću (1415m). Tjedan dana nakon našeg posjeta kuća je službeno i otvorena . Zaista je lijepa i priliči Visočici. Kod doma smo zatekli planinare iz PD Željezničar koji su obavljali završne radove. Ovim putem im čestitamo i zahvaljujemo na još jednom divnom objektu na Velebitu. Vjerujem da će to biti još jedno mjesto koje će planinari rado posječivati. Iako sam puno puta boravila na Visočici svaki ponovni susret za mene je novi doživljaj. Ponovno se kao i prvi puta divim toj planini i dalekim pogledima. Već dugo u mojim mislima postoji želja da krenem sa Visočice prema Strugama pa prema Stapu i ponovno na Visočicu. Ali za moje noge to je nešto neostvarivo. Možda u nekom drugom životu. Prilikom silaska autom na nekih pola puta prema Rizvanuši postoji odvojak na desno prema Panosu i Šugarskoj Dulibi. Autom je moguće proći samo dio puta jer je cesta u lošem stanju. Do Panosa smo stigli pješice. Iako je dan je bio sparan i vidici loši a mjesto depresivno zbog porušenih objekata nije mi žao što smo ga posjetili. Vidici su prekrasni i vjerojatno među najljepšim na Velebitu. Možda je HPS mogao poslije rata nešto napraviti i preuzeti taj prostor za potrebe planinara. Bilo bi to divno mjesto za obilazak Južnog Velebita.
Prespavali smo u planinarskoj kući Vila Velebita. Tu se uvijek osjećamo dobrodošli a boravak je ugodan.
Urljaj je bio naš cilj 25.06 . Krenuli smo kao i prije nekoliko godina iz mjesta Podurljaj . Staza nije naporna . Prvi dio staze prolazi šumom a nakon toga dolaze prekrasne livade pune cvijeća. Kući smo krenuli sretni i zadovoljni.
Vesna Šprajc
