Iako laički gledano prognoze nisu obećavale dobro vrijeme, svi prijavljeni planinari su došli na polazak koji je bio u 16:00 sati ispred željezničkog kolodvora u Sisku. Na putu prema Omišu pratila nas je kiša i vjetar, no i u busu smo se uvjerili gledajući karte da će nam subota biti sunčana i bez padalina, što je najbitnije. A potajno smo se nadali prekrasnim pogledima, koji najčešće uslijede nakon nekoliko dana kiše. Oko 23:30 sati stižemo u kamp Galeb koji se nalazi na 800 metara od samog centra Omiša, te se smještamo u apartmane.
U subotu je okupljanje bilo u 8:30 sati „kod mosta“, tako da se ranije jutro može iskoristiti za laganu šetnjicu i kavicu u gradu. Cijela grupa je krenula put Fortice preko Planova, dok su dva planinara odlučila do gore doći novo napravljenom feratom. Na fortici smo se zadržali dosta vremena uživajući u pogledu na sami centar Omiša i ušće rijeke Cetine u more. Preko zaseoka Čećuci put nas dalje vodi do najvišeg vrha Omiške Dinare, vrha Kula (863 m). Dio planinara ipak odlučuje predahnuti ispod vrha kod planinarskog skloništa, jer se od skloništa do vrha i nazad ide istom stazom. Od skloništa smo nastavili na drugu stranu planine, do mjesta Podašpilje i dalje do Radmanovih Mlinica gdje su nas čekale dvije brodice kojima smo se trebali spustiti rijekom Cetinom nazad do Omiša. Jedna brža ekipa je na spustu još produžila na jug prema kapelici Sv. Vida, tako da smo se svi spustili u razmaku od 45 minuta. Uslijedila je lijepa vožnja Cetinom, koja je upotpunila savršen dan. Večer smo iskoristili za druženje i obilazak Omiša.
U nedjelju je po planu bio izlet na Mosor. Iz kampa smo krenuli u 8:00 sati ujutro, a do polazišta za hodanje, sela Sitno Gornje smo stigli u 9:00 sati nakon spretnog manevriranja našeg vozača Iveka. Budući smo se dan prije puno nahodali, plan za danas je bio da svi dođemo do pl. doma Umberto Girometta, pa tamo odlučiti što i kako dalje. Od busa su se odvojila dva planinara koji su odlučili napraviti veliki krug hrptom, počevši od Ljubljana. Ostali smo se zaputili preko zaseoka Peričići do doma. Nekolicina planinara je odlučila ostati uživati na području oko doma, jedna grupa za krug preko Vickovog stupa, Velikog kabla i kontejnera, a druga grupa do Vickovog stupa i nazad. Na kraju je druga grupa, malo po malo, vrh po vrh, također prošla veliki krug te izmorena no zadovoljna stigla do doma. Vrijedi napomenuti da su pogledi s vrha sezali do kuda su mogli, s morske strane od otoka Drvenika do Lastova i Pelješca, a s kopnene strane od Velebita, preko Dinarskih divova, Čvrsnice i Veleža do Biokova. Malo kasnije od planiranog, krećemo doma te stižemo oko 1:00 sat u Sisak.
Kao nebrojeno puta do sada, vrijedila je poslovica „Sreća prati hrabre“. Vrijeme nas je savršeno poslužilo, a planine istaknule sve svoje čari.
Tekst i fotografije: Marko Kotaranin
