HPD Mosor iz Splita od 1974. godine organizira manifestaciju 100 žena na vrhu Mosora. Budući da ove godine slavimo 35. godišnjicu Društva, odlučili smo podržati ovu manifestaciju koja se vremenski preklopila s organiziranjem 1. uspona žena na Hrastovicu u organizaciji našeg Društva.
Put Splita smo krenuli u četiri sata i s kraćim stajanjima došli u Sitno Gornje (590 m) od kuda kreće planinarska staza. Iako smo svi dugogodišnji vozači, po prvi put smo se u selu Sitno Donje susreli s prometnim znakom koji upozorava na jedinstven zavoj ceste kakvog nema nigdje drugdje u Hrvatskoj. Uspon smo počeli u 10.40 h, stazom koja je zapravo nedovršena cesta za planinarski dom. Kratko smo njome hodali te popriječili zavojitim usponom kojim smo izbili na prvi greben i stigli do dolca Ljuvač. Staza je pretežito kamena usjeklina ili pločasta stijena s koje se pruža pogled na Split i otoke. Dijelom puta u vidokrugu nam je bilo i tzv. Zvjezdano selo tj. splitska zvjezdarnica.
PD Umberto Girometta (868 m) ukazao se pred nama u 11.30 h. Dom je zidana katnica iznad dolca Ljuvača, s izvorom kojeg spominje i Andrija Kačić Miošić u djelu Razgovor ugodni naroda slovinskoga. Ali u domu nije krenuo razgovor ugodni. Iako smo rezervirali sobu za osmero planinara, dobili smo zajedničku spavaonicu. Vrlo brzo se otkrilo da se radilo o nesporazumu te smo smješteni u zasebnu sobu. Iskreno, dom nas je razočarao ne zbog starosti nego zbog razine urednosti. Nakon smještaja i s lakšim ruksacima krenuli smo ostvariti naš cilj. Odlučili smo se za kružnu stazu koja od doma vodi prema vrhu Mosora. Krenuli smo u 12.15 h, vrijeme malo vjetrovito i sunčano. Staza zelenoljubičasti tepih od mlade trave i šafrana. Pluća dišu. Iako Čaplar piše da je bolje spuštati se tim putem, mi smo se popeli. Strmu uzbrdicu kroz nisko raslinje, velike kamene blokove svladali smo poput kozica doskakutavši do vrha Veliki Kabal (1339 m). Pogled više ne luta samo prema otocima, nego i prema Poljicama i kanjonu Cetine. U daljini snježne masivne goleti, a Sv. Jure (Kozik, 1319 m) kao na dohvat ruke.
I tu je idila prestala. Od velikog križa koji označava vrh do Vickova stupa (1325 m) treba hodati samo 30 min, ali… Uhvatilo nas je olujno jugo. Plazili smo po hrptu odolijevajući olujnim udarima. Vjetar je udarao u hrbat i kovitlao bijelu krijestu ispred nas kao tunel kroz kojeg moramo proći. Vickov stup željeno sklonište. Budući da je tuklo jugo, jedva smo otvarali njegova vrata. Vickov stup je metalni deseterokutni stup sličan Aljaževu stupu na vrhu Triglava. Sjedili smo u njemu kao u kapsuli, slušajući tutnjanje juga. Imali smo osjećaj kao da će stup poletjeti, a mi ostati na vjetrometini. Želja da razvijemo zastavu nije se ostvarila… bit će drugi put. Spuštali smo se preko Šipačkih dolaca, uz Giromettinu vidilicu (1041 m) strmom stazom do doma. Sretni!
Sutradan smo, zbog kiše odustali od drugog željenog kruga od doma preko Ljubljana do Sitnog Gornjeg. Domaćini su nas darivali raznobojnim karanfilima, uslijedilo je fotografiranje sa zastavom ispred doma i povratak. No, na povratku, nedaleko doma susrećemo vodičicu iz HPD Mosor koja nas vraća u dom da bismo se upisale u knjigu i dobile pečat koji se izrađuje svake godine samo povodom ove manifestacije. Budući da je pred nama bio cijeli dan, spustili smo se u Split. Prošetali njegovim trgovima, zadržali se na Peristilu i popeli se na zvonik katedrale sv. Dujma čija je gradnja počela još sredinom 13. stoljeća.
Split napuštamo u nadi da će nas iduće godine na ovoj manifestaciji biti više. Ideja HPD-a Mosor je da se, zbog lošeg vremena u ožujku, susret žena prebaci u svibanj kada se slavi Majčin dan i Dan grada Splita. Kiša nas je pratila cijelim putem do Siska, a naše misli već su bile okrenute novim vidicima Krka koje ćemo ugledati 11. ožujka.
Tekst: Vesna Rogulja Mart
