Sveukupno jedanaest planinara krenulo je u subotu prije svitanja jednim kombijem i jednim osobnim automobilom iz Siska, put Koče pri Savici. U deželi nas je dočekao predivan sunčani dan. Nakon malo rastezanja uz Bohinjsko jezero nakon višesatne vožnje, teške ruksake s opremom poslali smo u Dom na Komni (1505m) teretnom žičarom, pa smo do doma ugodno rasterećeni prošetali dva sata pitomom serpentinastom stazom. Putem jaglaca baš i nije bilo, no zato smo uživali u pogledu na ogromne kukurijeke, sve dok nas, tamo negdje iznad 1000 metara nije dočekao snijeg. Po dolasku u dom, nakon smještaja i okrijepe, krenuli smo stazom prema Bogatinu (1977m). Za ovo doba godine dan je bio iznimno topao i jako sunce razmekšalo je duboki snijeg. Prvi u koloni koristili su krplje da nam malo utabaju stazu, no svejedno, povremeno se propadalo i do struka. Nakon dvosatnog poniranja po mekom snijegu, dokopali smo se sjeverne strane Bogatina s usjecima do kojih sunce ne dopire, pa smo tu na čvršćem, smrznutijem snijegu vježbali upotrebu dereza i cepina i potom se vratili u dom.
Nedjeljno jutro dočekalo nas je prohladno i u oblaku. U 7 sati istim putem od jučer krenuli smo u osvajanje Bogatina. Snijeg po komu smo jučer s lakoćom propadali, sad je bio solidno smrznut, pa smo bili puno brži. Đino je za uspon na Bogatin izabrao najstrmiji sjeveroistočni pravac, i tu smo uz korištenje cepina svi sudjelovali u ukopavanju stepinki. Većim dijelom uspona bili smo u oblaku i tek neposredno pred sam vrh iskoračili smo u osunčane poglede. Na vrhu vjetar ne dopušta dulje zadržavanje. Divimo se pogledu na Krn i sramežljivo izranjanje Triglava iz oblaka. Pred nama je Lanževica (2003m) čiji vrh viri iz oblaka i doima se na dohvat ruke. Dvoumimo se da li da nastavimo put njenih visina, jer bili smo brzi pa vremena ima na pretek. No u trenu čitava planina skrila se u oblaku, pa smo odlučili da nema smisla pogađati uspon na slijepo. Par sati kasnije, nakon silaska niz sedlo, počela je sipiti ledena rosulja, pa se odluka o propuštanju uspona na Lanževicu pokazala mudrom.
Silazak s Komne bio je malo “teži” od uspona, jer smo sad svu opremu i ruksake nosili na leđima. A da se razumijemo, bilo je tu svega što nam je u 24 sata bilo potrebno: od kratkih rukava i sunčanih naočala, do tople odjeće, gamaša, rukavica, krplji, dereza i cepina.
Spustivši se s oblaka zapelog za Komnu, na Bohinjskom jezeru dočekao nas je predivan sunčani dan. I uživanje u kremšnitama na Bledu. Sve u svemu, predivan izlet za pamćenje!
Edita Ciglenečki
