| Miniekspedicija Planinarskoga društva Sisak u sastavu Savo Blazonija, Mario Dadić, Vlado Gregl i Mile Ljubišić osvojili su 4 807 metara visok Mont Blanc.
Kod Mont Blanca imponira samo činjenica što je najviši vrh. Inače ima oblik snježne zaravni i nema nikakvog obilježja da je upravo tu Europa najviša, što pomalo razočarava. Uspinjanje su počeli iz francuskog gradića Chamonixa pa preko les Hochesa, stazama koje je zasipalo kamenje, do Tete Rouse i tamošnjeg prenoćišta i dale preko snijega i leda na temperaturama ispod ništice do vrha. Kod planinarenja je bitna namjera da se stigne do vrha i ostvari cilj, a na vrhu je važno biti što prije, po mogućnosti u zoru, kako bi i pogled bio što ljepši. Silazili su drugim putem, koji je kraći, ali naporniji, što zbog većih napora mišića, ai samog psihološkog osjećaja nakon postignutog cilja. Čitav pohod trajao je dva dana, a bio je dug oko 1100 km. Zatim o težini staze. Osvajanje Mont Blanca ima i alpinističkih i planinarskih obilježja. Otprilike bi se moglo nazvati visokogorskim planinarenjem, a na ljestvici težine od devet stupnjeva na trećem je mjestu. Tom stazom su već prije išli Vlado i Mario, pa su zbog toga istim putem poveli Savu i Milu. A koliko su se pripremali? Planinarenje nije u cijelosti niti sport, a niti rekreacija ljubitelja prirode, Želja za penjanjem i otkrivanjem lijepih krajolika te kolegijalni napor do cilja, odveli su Vladu, Marija, Savu i Milu na mnoge planinarske vrhove. |
već nešto između. To znači da treba i snage i izdržljivosti, ali se ne precjenjuju u odnosu na sposobnost estetskog doživljaja. Četvorica sisačkih planinara su planinari sa dugogodišnjim skustvom i mnogo planinarskih kilometara u nogama, te lijepih pejzaža u pamćenju. No Mont Blanc je jedan i jedinstven, pa su se za njega posebno pripremali