Matterhorn (4478m- vrh poznat sa omota popularne Toblerone čokolade) pripada masivu „Apeninskih” Alpi, a nalazi se na švicarsko-talijanskoj granici iznad mjesta Zermatt (Švicarska) ili Breuil-Cervinia (Italija). Karakteristično za ovu planinu je da ima dva različita vrha, oba smještena na 100 m dug greben: Švicarski vrh (4477,5 m) na istoku i Talijanski vrh (4476,4 m) na zapadu. Riječ je o najsmrtonosnijem vrhu u Alpama, na kojemu je od prvog pokušaja uspona 1861. do danas poginulo više od 500 alpinista. Trojica popovačkih planinara (Siniša Mihelčić, Drago i Saša Jagarčec), inače članova HPD-a Sisak, odlučila su se za smjer preko „Leone” grebena (s talijanske strane) iz mjesta Breuil-Cervinia koji je, kako ističu, nešto tehnički zahtjevniji, ali sa relativno dobro označenom stazom i puno manjom gužvom. Breuil-Cervinia je malo alpsko mjestašce na 2000 m nadmorske visine, puno stilskih, obiteljskih hotela sa trgovinama ski i planinarskom opremom, suvenirima te caffe barovima. Uz par većih hotelskih objekata mjesto je okrenuto ski turizmu. Iznad mjesta nalazi se poznati „Matterhorn glacier paradise”, skijaški raj koji se svojim većim dijelom nalazi u Švicarskoj. ‘Prvog dana svog uspona opremljeni smo krenuli prema planinarskom domu „Rifugio Duca degli Abruzzi” na 2800m, gdje nam se lagano otvarao vrh, koji je na naše neugodno iznenađenje bio okovan ledom i prekriven sitnim snijegom. Nakon kraće pauze krenuli smo dalje prema „Croce J.A. Carrel” na 2920m, križu koji je postavljen na mjestu gdje je poginuo domaći znameniti alipnista Carrel. Do ovoga dijela inače su, iako vrlo loše, na planinarskim kartama označene i markirane planinarske staze. Od „Croce J.A.Carrel-a” pa sve do vrha ide se po vlastitoj procjeni i odluci o smjeru uspona, iako se povremeno nazire nešto nalik stazi. Od „Croce J.A.Carrel” smjer ide prema uzvišenju Cesta del Leone ( 3715m ), ali ga zaobilazi s desne strane gdje se nalazi prijevoj „Colle del Leone”, od kojeg počinje strmi „Leone” greben koji vodi do samog vrha. Na visini od 3850 m nalazi se sklonište „Capanna Carrel”, no stijene iznad skloništa bile su zaleđene tako da bi u skloništu morali čekati dan-dva lijepo vrijeme kako bi se stijena osušila, a najavljivali su kišu odnosno snijeg i jak vjetar. Putem smo sreli profesionalne vodiče koji su se vraćali prema dolini i u razgovoru s njima doznali da se do vrha neko vrijeme neće moći zbog snijega i leda na stijenama. Uzevši sve to u obzir, a iscrpljeni napornim usponom i visinom, zaključili smo da je povratak u dolinu jedino logičko rješenje’. Siniša Mihelčić osvaja ipak najopasniji vrh samo tjedan dana kasnije sa švicarske strane po Hornli grebenu. Ishodište njegove ponovljene ekspedicije bio je Zermatt, bogato turističko odredište okruženo s čak 38 vrhova viših od 4 tisuće metara. Sastavio: Saša Jagarčec |