PLEŠIVICA I OKIĆ (20.02.2016.)

 Krenuli smo prema Samoboru, nakon sat lagane vožnje, odvojili smo se prema selu Klake od kojeg smo hodom bili petnaestak minuta udaljeni od planinarskog doma Dr Maks Plotnikov. Nas 57.

         Nakon pauze za kavu i doručak, krenuli smo prema vrhu Plešivice. Danima je padala kiša pa je na samom početku staze bilo dosta blata. Nakon preskakanja potoka, hodanja šumom i livadom, prelaska Frajlinog mosta, došli smo podno Popovdolske pećine. Skupina odvažnijih planinara, s Irenom kao pomoćnim vodičem, odlučila se za strmiju varijantu uspona. Ostatak je krenuo lagano kroz šumski žlijeb uživajući u ranom proljeću – jaglacima, visibabama, kukurjecima. Bolji poznavatelji bilja vjerojatno bi nabrojali još ponešto.

         Pri dolaska na vrh Popovdolska pećina, svi su pitali gdje je pećina. I Josip i ja smo se to isto pitali prošla dva puta, no za ovaj put smo naučili da pećine nema (vrh se samo tako zove).

         Krenuli smo dalje. Sljedeći na redu je bio vrh Zub. Planinari koju su bili s nama i na Ivanščici, pitali su zar se vrh ne zove Babin zub. Međutim, ovaj vrh je ipak samo Zub, bez babe.

         Grupa je dobro napredovala  pri usponu, s obzirom da je bilo planinara svih starosnih dobi. Djeca od 7 godina pa nadalje, do planinarke koja ove godine puni 75 godina, što je za svaku pohvalu i svako divljenje.

         Nažalost, na vrhu Plešivice je bilo jako oblačno, hladno, sa slabom vidljivošću i sa snijegom u tragovima. Bez dugog zadržavanja, vratili smo se u dom laganim hodom kroz šumu drugom stranom Plešivice.

         Sunce nas je ipak počastilo svojom prisutnošću po povratku u dom. Odvažni planinari ručali su vani, a ostatak grupe se tiskao unutra oko odlične domaće hrane – kokošija juha, grah s repom, kobasice, štrudle slane i slatke.

         Domaćini planinarskog doma Dr Maks Plotnikov su nas jako lijepo ugostili. Još jednom im puno zahvaljujemo na tome.

         Nakon ručka, obišli smo staze i ruševine utvrde Okić te se zaputili prema prijevozu i šlagu na kraju – odlasku u Samobor na slastice. Ipak, odradili smo taj dan lijepu turu hodanja pa je bio red počastiti i nepce. A i kakav bi to bio odlazak u Samoborsko gorje bez poznatih samoborskih kremšnita?

         Zahvaljujemo svim našim dragim planinarima na velikom odazivu na izlet i ukazanom povjerenju. Bili ste odlični!

         Do sljedećeg izleta,

         Svjetlana i Josip


 

Podijeli ovaj post:

Facebook
Twitter
LinkedIn
Email

Slične novosti