Produženi vikend je 52 planinara iskoristilo za odlazak u južnu Dalmaciju i uspone na prekrasne vrhove njenih planina.
Nakon duge vožnje pristigli smo podno 25 km dugog Mosora, planine što se pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok i krenuli iz zaseoka Ćotići na vrh Kozik (1319 m) “Mirovim putem” preko izvora Studenac svladavajući gotovo 900 m visinske razlike po kamenom kršu i surovom terenu. Na vrhu je kamenom izgrađena crkvica Sv. Jure, zaštitnika Poljica još 1868. godine u spomen pobjede Poljičana nad Turcima, a sam vrh pruža prekrasan pogled prema Omišu i delti Cetine, Poljičkoj planini, Biokovu, Splitu i Kozjaku, grebenu Mosora, te Troglavu, Vranu i Čvrsnici u njegovom zaleđu.
Spuštamo se nazad u Ćotiće preko još jednog izvora, Tepla Pola. I samo ime Mosora izvedeno je iz ilirskih riječi mol (brdo) i sol (izvor). Dolaskom u Omiš smještamo se u kampu Galeb gdje nastavljamo druženje uz izmjenu dojmova.
U nedjelju se okupljamo pred recepcijom i odlazimo do parkirališta Planovo gdje se razdvajamo u dvije grupe, jedna koja će do utvrde Fortica doći fetattom i druga koja se uspinje strmom planinarskom stazom kroz šumu, da bi zajedno nastavili do napuštenog sela Čečuci kroz šumu stoljetnog hrasta medunca, a zatim kršom i sipinom strmo prema planinarskoj kući “Luda kuća” gdje omiško društvo “Imber” organizira “Odu proljeću”, tradicionalno druženje planinara. Grah se još kuha, pa nakon pauze odlazimo zajedno do vrha Kula (864 m) koji pruža pogled na Poljičku planinu na jednoj, te Biokovo na drugoj strani, dok nas iz zaleđa nadvisuje Mosor koji smo jučer osvojili i kojem se vraćamo sutra. Na Ludoj kući uživamo u druženju uz pivo i grah, a proslava doživljava vrhunac izborom “Vile” koju slavimo pjevanjem Cocine “Vilo moja”. Spuštamo se uglavnom šumom do sela Podašpilje i zatim do same rijeke gdje nas kod Radmanovih mlinica, koje nažalost ne rade, čekaju čamci kojima se uz uživanje u vožnji Cetinom vraćamo u Omiš taman na vrijeme da ne pokisnemo kada se crni oblak s Mosora dovukao nad grad. Do vrha Kula ponovno smo svladali oko 900 m visinske razlike po teškom kamenom terenu, pa u ponedjeljak rano napuštamo kamp i dio ekipe ostavljamo u Splitu, a najustrajniji nastavljaju vožnju do sela Sitno Gornje u podnožju Mosora. Uspon do planinarskog doma Umberto Girometta vodi kamenom uređenom stazom, “mulatijerom”. Radimo kraću pauzu i razdvajamo u dvije grupe: jedna koja je lakšim tempom osvojila najviši vrh Mosora, Veliki Kabal (1339 m), te se vratila na dom i uživala u prvomajskom grahu i druga, udarnička grupa koja se nakon osvajanja vrha uputila grebenom ka Vickovom stupu i potom do vrha Ljubljan (1262 m). Nakon spusta u Sitno Gornje vračamo se po “Splićane” koji su proveli savršen dan u šetnji gradom i Marjanom, kupanju na Bačvicama, te uživanju u ribicama i koncertima kojima je Split proslavio praznik rada. Vožnja do Siska je bila naporna i dugotrajna, no u konačnici će nam u sjećanju ostati samo uspjeh osvajanja vrhunaca i ljepota druženja u prirodi s veselom i upornom ekipom. Hvala svima koji su uživali na izletu s nama i čestitam vam na ustrajnosti i naporu osvajanja južnodalmatinskih vrhova.
