26.3.2023. Gorski kotar – Tršćanska obilaznica i vrh Rudnik (1052 m)

20230326_122142
Otkazati ili ne otkazati izlet na Rudnik? Zbog najave kiše cijeli prethodni tjedan nisam znala što učiniti, pa neću ljude voditi u pljusak. Bus je pun, neki i čekaju da se manje hrabri predomisle i ustupe im mjesto. U srijedu prognoze pokazuju nedjelju oblačnu bez kiše, pa ne odustajemo od izleta. No, neki ipak odustaju, uglavnom spriječeni virozama koje su počele harati, pa se u konačnici pred sportskom dvoranom na Zelenom brijegu uz dva vodiča okuplja 39 planinara.
Uz pauzu za kavu i doručak na odmorištu Kupjak, u slikovito goransko mjesto Tršće stižemo iza 10 h. Vrijeme ne može biti bolje, ne samo da ne pada kiša već nas obasjava sunce, pa u dobrom raspoloženju krećemo prema početku staze prateći aplikaciju s gpx tragom. Nailazimo na oznaku početka staze sa smjerokazom, uočavamo još dvije, možda tri odavno izblijedjele markacije i dalje više niti jednu. U početku pratimo edukativnu stazu “Tragovima predatora”, koja putem informativnih tabli predstavlja divlje životinje ovoga kraja od vuka, medvjeda, tetrijeba i drugih. Staza je obilježena zelenim točkastim oznakama koje se teško uočavaju, ali ih uspijevamo slijediti sve do livade u blizini planinarske kuće Farbežari gdje se edukativna staza vraća prema naselju kružeći u lijevo, a mi nastavljamo desno prema skijalištu. Svjesna sam da je staza jako loše obilježena i da se grupa ne smije razdvajati.
Staza preko skijališta vodi strmo dok pogled unazad pada na pitoreskne zaseoke Crni Lazi i Markov Hrib što vire u zazelenjelim dolinama koje je snijeg tek nedavno napustio. Slijedi strmi uspon crnogoričnom šumom koja još čuva krpice snijega iz kojih prvi proviruju kukurjeci, jaglaci i šafrani, zagrijani difuznom sunčevom svjetlošću što se probija kroz guste grane smreka budeći šarenilo proljetnica na svakom koraku. Stižemo na vrh Rudnik, prostranu livadu bez vidika, na kojoj se nalazi drvena platforma za biciklističke vratolomije. Uživamo na suncu i pauzu koristimo za čavrljanje, druženje i gablec, a potom nastavljamo pratiti blijede, ali postojeće markacije, budući ovaj dio staze prema Sokolskim stijenama održava drugo društvo, PD Kamenjak iz Rijeke. Tu se uglavnom spuštamo šumskom stazom na kojoj se crnogorica miješa pretežito s bukvom sve do dolaska do ruba grebena po kojemu su poput kockica pobacane kamene gromade. Do vrha Sokolskih stijena (961 m) potrebno se popeti kroz kameni kuloar što je donijelo dozu uzbuđenja, uz predivan pogled na uzvišenja među koja su se utisnula manja mjesta poput Prhca, Smrečja i najpoznatijeg Malog Luga u kojem je rođen div Petar Klepac kome su vile podarile nadčovječnu snagu. Nosio je najbolje osobine goranskog čovjeka, ali i goleme drvene grede od kojih je izgradio kuću 1712. god., a koja je stajala u Malom Lugu dok u II. svjetskom ratu nije izgorjela.
I ovdje koristimo pauzu za uživanje u pogledu i druženju. Spuštamo se podno stijena i silazimo na cestu koja vodi u selo Sokoli, dok mi nastavljamo cestom prema selu Selo prateći informativne table na stazi Tršćanskih rudara nastavljajući dalje u Tršće, krateći put preko livade između dva sela. Većina se odluči ostati u Tršću u jedinoj birtiji koja radi, a dio odluči odraditi još dio staze. Kretali smo se sporije zbog nedostatka markacija držeći grupu na okupu, pa je ponestalo vremena da odradimo i drugi dio staze, no dio možemo. Penjemo se prema vidikovcu Žignani zdenac (857 m) s kojeg se lijepo vide Risnjak, Snježnik i Guslica s jedne, te Skradski vrh i Loška stijena s druge strane.
Nastavljamo uspinjući se šumom, te nailazimo na područje “mrtve šume” stradale zbog napada potkornjaka koji su za sobom ostavili suhare što beživotno strše poput duhova. Markacija ponovno nema, jer ovo je opet dio staze koji održava Zagreb Matica, no uspjeli smo doći do sela Kraljev vrh (930 m) i vidikovca koji pogled usmjerava preko rijeke Čabranke do susjedne Slovenije. Za Petrijsku stijenu više nije bilo vremena već smo se cestom direktno vratili u Tršće na vrijeme da se potrpamo u bus.
Šteta da staza nije dobro markirana, pa brži nisu imali priliku proći cijelu stazu, a sporiji nisu imali sigurnost koju pružaju markacije usmjeravajući na pravi put, već ovisili o vodiču i gpx tragu.
Izlet je načelno bio lijep, ugodan i zabavan u dobrom društvu.

Priloženi dokumenti:

    Facebook
    Twitter
    WhatsApp
    LinkedIn
    Email