Premda se očekivao veći broj planinara s obzirom na prekrasan sunčan dan i pogodnost besplatnog putovanja vlakom za nas Siščane, na željezničkom kolodvoru u Sisku okuplja se osam planinara te nam se u Zagrebu pridružuju dvije planinarke iz zagrebačkog društva HPD Zagreb Matica. Vlak za Zabok polazi na vrijeme, no ondje je potrebno presjesti u autobus zbog remonta pruge na dionici do Krapine i zatim opet na vlak do Žutnice valjda najstarijim vagonom koji HŽ posjeduje, jer takve konzervice voze samo na izdvojenim rukavcima pružne mreže.
Uspon od željezničke stanice u Žutnici jedna je od najstarijih planinarskih staza na Strahinjčici, prokrčena još 1951. godine kada je otvoren i planinarski dom. Staza u početku vodi po asfaltnom putu kroz mjesto Podgora, a zatim po dobro održavanoj planinarskoj stazi broj 303 koja nas grebenom izboja Strahinjčice zvanom Gorjak najprije vodi do vidikovca Slon (445 m). Još u hladovini, šuma zadržava vlagu i uspon do Slona je poput šetnje botaničkim vrtom gdje raspoznajemo različite cvjetnice od šumarica, jetrenki, šupaljke, kačune, zečine i brojne druge. Perunike još nisu procvjetale ali su tu, a najveće iznenađenje je rasprostranjenost biljke mesožderke iz porodice saracenija koje svoj plijen, mušice i mravce mame u cjevasti dio cvijeta u kojem ih probavljaju. Strahinjčica je u botaničkom smislu vrlo bogata biljnim vrstama, čak preko 1000 različitih biljaka pronalazi svoje stanište na njenim obroncima. Najpoznatija je po orhidejama sa 32 vrste koje se ovdje mogu susresti.
Konstantno se uspinjemo glavnim grebenom od zapada prema istoku na kome se ističe najviši vrh istoimenog izboja, vrh Gorjak (678 m), te sljedeći vrh Goleš (685 m) s kojeg se potom kratko spuštamo stazom kroz polja medvjeđeg luka uz njegov opojan miris sa obronka Gorjak i dolazimo do prijevoja ispred Strahinjčice gdje je smješten planinarski dom pod Strahinjčicom. Do doma nam je uz nekoliko stanki trebalo 2 sata i 40 minuta.
Dogovaramo se da ćemo odraditi i uspon na vrh, a potom odmoriti na terasi doma, pa se uspinjemo dalje grebenom do kamenite glavice, vidikovca Dedek (684 m) koji je zauzet paragliderima što se spremaju iskoristiti vjetar za let. Od Dedeka imamo još 30 min uspona kroz još uvijek ogoljelu bukovu šumu do najvišeg vrha Sušec (846 m) smještenog u šumi s kojeg nema otvorenih pogleda. Ovdje radimo pauzu za odmor, ručak i naravno pivo.
Staze koje smo od Žutnice do vrha pratili dio su Kajbumščakovog puta, obilaznice s 8 kontrolnih točaka.
Nakon pauze, spuštamo se do planinarske kuće gdje su pripreme za početak sezone u punom jeku, pa planinarke uređuju prostor, čiste, peru prozore, sve one divne svakodnevne ženske poslove koje ja zovem “robovski poslovi”, a od kojih smo i pobjegle u planine.
Zaslužili smo još jedno pivce uz uživanje na suncu. Uz šalu i čavrljanje vrijeme brzo prolazi, a mi još moramo uloviti vlak u 17:05, pa se stazom 301 direktno spuštamo najprije šumskom stazom, a potom kroz naselje Strahinje prema Krapini, za što nam je bilo potrebno 1:15, pa još kratko prolazimo centrom grada koji vrvi šetačima i hladimo se sladoledom u iščekivanju autobusa koji će nas umjesto vlaka prevesti do Zaboka. Vlak dolazi u Zagreb na vrijeme. Pozdravljamo se s prijateljicama iz Zagreba i uskoro smo u Sisku.
