U subotu se do 8:30 u Popovači okupilo ukupno 42 planinara iz Siska, Kutine, Popovače, Ivanić Grada i Garešnice. Raspoređeni po automobilima zaputili smo se do parkirališta na prijevoju Gornja Jelenska (Baza) kao početne točke našeg izleta gdje su nam se obratili naši vodiči Jadranka Gabriša Perković i Gordana Roc, te nam predstavile prijatelje, zaljubljenike u Moslavačku Goru, Daria Pavinu iz Popovače i Vladu Glogovskog iz Garešnice koji su istraživači – amateri, zaslužni za brojne arheološke pronalaske na području Moslavačke gore, znaju brojne priče iz povijesti ove gore te njene staze poznaju kao vlastiti džep.
Jutro, premda hladno, grijalo nas je toplim zrakama sunca koje su lako prolazile kroz ogoljele grane bjelogorice dok grupno koračamo po smrznutom tlu prema raskrižju nazvanom Pukli kamen, prema legendi iz davnina koja zadire u vrijeme kada se s Moslavačke gore izvlačio granit za gradnju, pa su pretovarena kola pod težinom urezala žljeb u kamenu. Uz ovu legendu, Dario Pavina nam objašnjava povijesne činjenice vezane uz lokalitet, postojanje rimskih cesta, te nastanak Garić grada koji seže u povijest dublje od zapisa da ga 1256. godine osniva ban Stjepan Šubić, dok dio planinara odlazi do samog Garić grada. Rimljani osim što su izvlačili kamen, ovoj su gori podarili i ime Mons Claudius, prema rimskom caru Klaudiju za čije vladavine su zasadili i prve vinograde autohtone sorte škrlet po njenim južnim obroncima.
Nastavljamo šumom prema najvišem vrhu Moslavačke gore, Humka (488 m) koji je zauzeo televizijski odašiljač, pa najviša kota nije dostupna planinarima, no u blizini je uređeno izletište sa klupama za odmor i prostorom za roštilj. Nastavljamo prema vrhu Vis (473 m) na kome je postavljen vidikovac te uređeno izletište s kojeg pogled seže prema Papuku i Psunju u daljini, te Lonjskom polju i Kutini. Poučnu stazu su uredili planinari iz kutinskog planinarskog društva Yeti (1984.) u suradnji s turističkom zajednicom grada Kutine koja od 2019. godine intenzivno radi na revitalizaciji infrastrukture, kontroliranom razvoju turističkih sadržaja i obnovi povijesno-kulturne baštine s ciljem daljnjeg razvoja Moslavačke gore koja je 17.6.2011. godine proglašena Regionalnim parkom koji obuhvaća prirodna i dijelom kulturna područja Bjelovarsko-bilogorske i sjeveroistočne dijelove Sisačko-moslavačke županije. Zbog velike krajobrazne, geološke i biološke raznolikosti te bogate kulturno-povijesne i tradicijske baštine želja je uključiti Moslavačku goru u Asocijaciju europskih geoparkova (EGN) i Svjetsku UNESCO mrežu geoprakova.
Nastavljamo uz obronke Dugačkog brda prateći potok Kamenjaču u čijem je nepristupačnom klancu izgrađen najstariji pavlinski samostan na području današnje Hrvatske, Samostan Blažene Djevice Marije poznatiji po nazivu Bela Crkva, osnovan je u drugoj polovini 13. stoljeća. Konzervatorsko-restauratorski radovi provode se od 2009. godine sa već potpuno uređenim glavnim portalom i bočnim portalima naglašenih gotičkih karakteristika. Vlado Glogovski govori nam o vrijednosti ovog lokaliteta, brojnim pronalascima koji su izloženi u Muzeju Moslavine u Kutini te izvorima plemenitih metala pronađenih uz potok Kamenjaču. Osobno je uložio velike napore da se diljem Gore u funkciju stave izvori i vrela.
Poučnom stazom kroz „Crkveni jarak“ uz koju su postavljeni informativni panoi, potok prelazimo preko drvenih pješačkih mostića i dolazimo do odmorišta „Yeti“ smještenog uz manji vodopad koji okovan ledom privlači interes svih nas prije nego oštrim usponom do Humke zaokružimo današnju turu i spustimo se do automobila.
Kružna tura po Moslavačkoj gori nije bila zahtjevna, a njeni blagi obronci prepuni prirodnih ljepota i skrivene povijesti oduševili su sve izletnike. Ovaj lijepi i uspješno organiziran izlet rado ćemo ponoviti zbog dobrog društva i blizine ove vulkanske gore koja vabi svojom ljepotom u svako godišnje doba.
